Američki predsjednik Donald Trump šokirao je svijet kada je na početku svog mandata 'bacio oko' na Grenland. Kako mu je palo na pamet koketirati s idejom danskog suverenog teritorija, zapitali su se i oni dobro upoznati s geopolitičkim okolnostima.
Međutim, ispod grenlandskog snijega i leda krije se tajna koja bi lako završila kao scena u nekom filmu na temu hladnoratovskog perioda.
A upravo u to vrijeme, sada već davne 1962., jedan liječnik živio je takav scenarij, kada je raspoređen u jednu istraživačku stanicu na Arktiku. Tek desetljećima kasnije shvatio je koja je bila njegova svrha u toj pustoši snijega i leda.
'Ujak Sam me poslao da sjedim ispod ledene kape'
Robert Weiss, tada 26-godišnji mladić, a sada vremešni profesor urologije na Sveučilištu Yale bio je primoram prijaviti se u vojsku SAD-a. Staž u jednoj njujorškoj bolnici nevoljko je prekinuo kako bi brodom doputovao u zabačeni kutak Grenlanda, gdje će, odlučeno je, služiti na polarnoj istraživačkoj postaji iskopanoj osam metara ispod grenlandskog ledenog pokrivača, piše CNN.
"Ujak Sam poslao me da sjedim ispod ledene kape, 1300 kilometara od Sjevernog pola", prisjeća se. "Camp Century", ime novog Weissovog ledenog doma, bio je dio strogo povjerljivog pokušaja SAD-a da sakrije lokacije za lansiranje projektila na Arktiku, koje je vojska smatrala strateškim mjestom bliže Rusiji. Mladi liječnik nije bio svjestan ambicioznih planova Pentagona se dok ova informacija nije deklasificirana 90-ih.
Još uvijek su mu živa sjećanja na dvije formativne službe u Camp Centuryju 1962. i 1963. Proveo je tamo nešto manje od godinu dana, u ledu, u gradu na nuklearni pogon. Važnost ovog hladnoratovskog kampa imala je vijek trajanja - američka vojska Camp Century napustila je kasnih 60-ih, nakon manje od desetljeća rada. S druge strane, vrhunski znanstveni rad koji se tamo provodio u područjima poput geofizike i paleoklimatologije, bio je trajnog utjecaja.
Grad pod ledom
Eksperimentalni Camp Century i danas leži zakopan najmanje 30 metara ispod površine. Vlasti se nikada nisu uhvatile u koštac s pitanjem njegovog štetnog utjecaja na okoliš. U međuvremenu, objavljeno je nekoliko izvještaja iz prve ruke o tome kako je izgledao život u Camp Centuryju, a Weiss je priču o svom iskustvu podijelio s medijima ponukan blogom koji je objavljen u studenom prošle godine, a u kojem su objavljene i zapanjujuće nove slike kampa, koje su snimili NASA-ini znanstvenici dok su provodili zračno istraživanje grenlandske ledene ploče.
Snimljen uz pomoć sofisticirane tehnologije radarskog mapiranja, pogled odozgo otkriva spektar struktura uronjenih u led i život koji samo nekolicina ljudi poput Weissa može detaljno opisati.
"Grad pod ledom", kako je nazvan Camp Century, bio je inženjerski podvig bez presedana. Polarne istraživačke postaje danas se obično grade na vrhu leda, a ne ispod njega.
Montažne zgrade u podzemnim špiljama
Teški strojevi s rotirajućim lopatama zakopali su se u snijeg, stvarajući mrežu od dvadesetak tunela. Montažne zgrade podignute u podzemnim špiljama služile su kao spavaonice, zahodi, laboratoriji, blagovaonica, praonica, čak i teretana. Bazu je pokretao nuklearni reaktor postavljen ispod površine, koje je polako prevožen 222 kilometra preko ledene ploče.
Život ovdje nije bio težak ili naporan, kako se Weiss isprva bojao. U kolibama je bilo toplo i suho. Populaciju Camp Centuryja činilo je gotovo 200 muškaraca u dobi između 20 i 45 godina, a Weissove hitne liječničke intervencije bile su rijetke. Slobodno vrijeme provodio je proučavajući medicinske udžbenike, igrajući šah i bridž te ispijajući martinije po cijeni od 10 centi. Hrana je, prisjeća se, bila "izvanredna".
"Životni uvjeti su obično bili dobri, bili ste pod snijegom. Bio je veliki tunel u koji ste mogli uvesti kamion u kampus, a bio je to dugačak tunel", prisjeća se Weiss.
Opasnost od radijacije
Kampu je bilo potrebno oko 30.000 litara vode dnevno. Dolazila je iz bunara iskopanog u ledu bušilicom koja proizvodi vruću paru. Slično tome, kanalizacija je ispumpana u rupu u ledenoj ploči. Ubrzo nakon što je postao operativan 1960. godine, nuklearni reaktor je zatvoren zbog radijacije koja je u dijelovima logora porasla do neprihvatljivih razina. Za bolju zaštitu komponenti reaktora, isporučeno je olovo pa je tako problem riješen u trenutku kada je Weiss stigao. Život u neposrednoj blizini nuklearnog reaktora, kaže Weiss, nije ga smetao. Razloga za izlazak na površinu nije imao.
"Mogao sam ostati u rupi, rovu, tjednima i nikada ne izaći", rekao je. "Nisam imao razloga biti tamo gore, ali ponekad sam odlazio s drugim policajcima da vidim što se događa, imao sam kameru i napravio mnogo fotografija."
Časnici su u istraživačkoj stanici mogli provesti do šest mjeseci u komadu, vojnici svega četiri mjeseca. Unatoč koktelima i noćnim filmovima, psihička izolacija uzimala je svoj danak. Među vojnicima je bila popularna šala da se "iza svakog drveta krije lijepa djevojka". Međutim, samo je jedna žena kročila ondje - danska liječnica, prema knjizi iz 2021. "Camp Century: Neispričana priča o američkoj vojnoj bazi ispod grenlandskog leda", čiji su autori danski povjesničari znanosti Kristian H. Nielsen i Henry Nielsen.
Projekt 'Iceworm'
Kamp Century neprekidno je radio od 1960. do 1964., a nakon toga samo tijekom ljeta, do zatvaranja 1967. godine.
Svrha postaje bila je znanstveno istraživanje, a sama baza studija izvedivosti dugoročnog ljudskog boravka na ledenoj ploči. Ostala polja znanstvenog istraživanja, prema gore spomenutoj knjizi, uključivala su fenomene oko sjevernog magnetskog pola i kako bi oni mogli utjecati na komunikacijske kanale, geofiziku ledenog pokrivača te kako identificirati opasne pukotine ledenjaka, eksperimentiranje sa sijanjem oblaka i drugim tehnikama za ublažavanje "opasnih bjelila".
Američka vojska vrlo je aktivno promovirala svoja postignuća u Camp Centuryju. Ugostili su nekoliko novinara koji su izvještavali o tehničkom čudu koje je kamp predstavljao. Jedan od njih bio je Walter Cronkite, koji je producirao televizijski dokumentarac CBS-a o samom objektu prije Weissova dolaska. Weiss i Cronkite kasnije su se upoznali i razmijenili priče o vremenu provedenom u kampu. Camp Century ugostio je i dva izviđača: jednog iz Danske, koja je tada kontrolirala Grenland, i jednog iz SAD-a, koji je zimu 1960. proveo na ledenoj ploči. Ali, iza cijele hladnoratovske pompe i propagande, Camp Century formirao je poligon za testiranje tajne misije poznate kao "Projekt Ledeni crv".
Mreža lansirnih mjesta za projektile
Plan je predviđao mrežu lansirnih mjesta za projektile povezanih sustavom tunela ispod arktičkog leda koji bi potencijalno mogli većom preciznošću dosegnuti ciljeve u Rusiji. Cilj projekta bio je pokriti područje površine oko 135.000 četvornih kilometara, s mogućnošću postavljanja oko 600 projektila.
Weiss kaže da je u to vrijeme svjedočio nečemu što je, kad pogleda unazad, vjerojatno bio neuspjeli pokušaj stvaranja ključne podloge projekta Iceworm - načinu da se projektili pomiču ispod leda, daleko od ruskog nadzora - podzemnom željeznicom. Prisjeća se neuspjelih pokušaja izgradnje pruge u tunelu iskopanom ispod leda u obliku potkove, koji je testiran kako bi se utvrdilo kakva opterećenja može podnijeti.
Javnost je za "Projekt Iceworm" saznala tek 1997., kada je Danski institut za međunarodne poslove dobio deklasificirani set američkih dokumenata s većom studijom uloge Grenlanda u Hladnom ratu, prema knjizi Nielsena i Nielsena. Do snježnih divljina Camp Centuryja nikada nije stigao nijedan projektil, iako su oni nuklearni bili pohranjeni u zračnoj bazi Thule - američkoj vojnoj ispostavi danas poznatoj kao Svemirska baza Pituffik, smještenoj na sjeverozapadnom rubu ledene ploče. Riječ je o potezu koje je na Grenlandu i u Danskoj izazvao bijes javnosti jednom kada je postao javna informacija.
Samo jedan dokument
Knjiga autorskog dvojca spominje ovaj plan pod naslovom "Centar za inženjerske studije i analiza vojske: Povijest Centra za inženjerske studije američke vojske, 1943.-1982.", objavljen 1985. Dio materijala povezanog s "Projektom Iceworm" - smatra Eric Reinert, kustos u Uredu za povijest Inženjerijskog korpusa američke vojske - moguće još uvijek čeka deklasificiranje. Pentagon na upit CNN-a o toj temi nije odgovorio.
"Projekt Iceworm zaslužuje mnogo veću povijest jer mi zapravo imamo samo ovaj jedan dokument koji ga opisuje. Nemamo originalne dokumente projekta Iceworm", rekao je Nielsen, inače izvanredni profesor na Sveučilištu Aarhus u Danskoj. "Ne znamo tko je o tome raspravljao i tko je razvio ideju. Teško je procijeniti koliko je ozbiljno shvaćena i je li samo uzak krug ljudi maštao o ovoj mogućnosti", dodao je.
Nepoznato je i je li "Projekt Iceworm" iznjedrio ideju Camp Centuryja ili obrnuto. "Čini se da mnogi ljudi misle da je 'Projekt Iceworm' velika shema iza Camp Centuryja, ali ja mislim da je Camp Century već bio u tijeku i onda su pomislili, OK, što ako ovo proširimo", mišljenja je Nielsen. Doktor Weiss kaže da nije imao saznanja o "Projektu Iceworm" tijekom svog boravka u Camp Centuryju. "Nisam siguran da sam uopće znao riječ Iceworm 1962. ili 1963. Nisam znao ni za kakve rakete ili nuklearne stvari koje će se kasnije deklasificirati, ali rečeno nam je da žele pokrenuti podzemnu željeznicu ispod površine leda", prisjetio se.
Streteška privlačnost Grenlanda
Grenland, sada autonomni teritorij Kraljevine Danske, i dalje je strateški privlačan SAD-u. Uz jedinstven geopolitički položaj između SAD-a i Europe, otok čuva bogatstvo prirodnih resursa uključujući rijetke metale, kojima bi pristup mogao biti olakšan kako klima postaje toplija.
"(Grenland) nije potreban za pokretanje napada protiv Rusije ili bilo koje druge zemlje, jer to možete učiniti na druge načine, uglavnom nuklearnim podmornicama i projektilima dugog dometa. Ali Grenland je još uvijek prilično strateški privlačan u smislu nadzora, a s topljenjem Arktika važan je za transportne rute", pojašnjava Kristian Nielsen.
Napor i trošak održavanja mreže kilometara tunela pod ledenom kapom bio je odlučujući faktor u donošenju odluke da se Camp Century zatvori 1967. Postupno pomicanje ledene ploče i njezinih elemenata polako je drobilo bazu i deformiralo strukture pa su tuneli s vremenom postajali sve uži.
Neprocjenjiva ostavština
Weiss se prisjeća da je guljenje zidova tunela i transportiranje gomila snijega i leda na površinu kampu uzimalo mnogo vremena i resursa. Postojala je ekipa posvećena samo održavanju. Avantura u Camp Centuryju za Weissa je bila životna prekretnica. Sati koje je provodio u krevetu, duboko u ledu, dali su mu vremena da proširi i produbi svoje znanje te se na kraju odlučio usredotočiti na vrlo uspješnu karijeru u urologiji. Iako više ne liječi pacijente, još uvijek aktivno piše prijedloge za stipendije i znanstvene radove.
Znanstveno naslijeđe Camp Centuryja traje do danas, posebno u području istraživanja klime. Tijekom sedam godina, znanstvenici u Camp Centuryju izbušili su prvu jezgru leda koja je zahvatila punu debljinu ledene ploče - dubinu od 1390 metara - i time obuhvatila nešto sedimenta iz zemlje ispod. Iako su naknadne ledene jezgre pružile detaljnije informacije, predstavljalo je to prvu arhivu klimatskih uvjeta više od 100.000 godina unazad - nešto slično onome kako godovi drveća otkrivaju klimatske uvjete prethodnih godina. Znanstvenici su tako mogli istražiti godišnje varijacije snijega i leda, a izotope kisika sadržane u mjehurićima zraka koristiti kao indikator temperature.
"Davne 1966. godine kada je ledena jezgra izašla na vidjelo, ono što nismo puno znali o klimi u prošlosti bilo je puno", rekao je William Colgan, kanadski profesor glaciologije sa sjedištem u Geološkom zavodu Danske i Grenlanda, koji opisuje Camp Century kao rodno mjesto paleoklimatologije.
Najutjecajniji rad u znanosti o klimi
"Ta prva ledena jezgra pokrenula nas je na putu razumijevanja Zemljine paleoklime. Teško ju je podcijeniti. Sada kada pogledamo naš atmosferski CO2 i stavimo ga u taj 800.000-godišnji kontekst, to dolazi iz ledenih jezgri. Godine 1966. nismo imali čak ni 1000-godišnji kontekst", pojašnjava. Slaže se s time i Paul Bierman, profesor geomorfolog na Sveučilištu u Vermontu, opisujući bušenje ledene jezgre i dokument o tome iz 1969. godine, kao zapanjujuće postignuće. Nalazi su omogućili znanstvenicima da detaljno razumiju klimu u posljednjih 100.000 godina i kasnije. "To je vjerojatno još uvijek najutjecajniji rad u znanosti o klimi, ako morate odabrati jedan", rekao je Bierman, inače autor knjige "Kad led nestane: Što grenlandska ledena jezgra otkriva o Zemljinoj burnoj povijesti i opasnoj budućnosti".
Camp Century profesor Colgan prvi je put posjetio 2010. kako bi izbušio dodatnu ledenu jezgru koja pokriva razdoblje od 1966. do danas. To putovanje natjeralo ga je da se zapita što je ostalo od Camp Centuryja. Vratio se na lokaciju i započeo višegodišnji projekt kako bi evidentirao i shvatio jesu li biološki, kemijski i radioaktivni otpad i fizički ostaci koji su ostali nakon zatvaranja Campa Century u opasnosti kako će se klima zagrijavati.
Nuklearni reaktor koji je pokretao Camp Century američka vojska je uklonila, ali količine radioaktivne otpadne vode ispuštane su u šupljinu u ledenoj ploči tijekom godina njegovog rada. Dodatno, otpadne vode koje su proizveli stanovnici kampova još uvijek se nalaze u ledu. Nejasno je hoće li tako ostati zauvijek. Colganove projekcije, opisane u studiji iz 2016. i kasnijoj studiji iz 2022., pokazuju da ovo mjesto neće doživjeti značajno topljenje prije 2100.
Neočekivano otkriće
Nove informacije daje i jezgra izvađena iz Camp Centuryja prije gotovo pet desetljeća. Dok je veći dio uzorka uništen tijekom početne faze proučavanja, preostali segmenti pohranjeni su u blizini Denvera u Nacionalnoj znanstvenoj federaciji Ice Core Facility. Sediment sa samog dna ledene jezgre, kojem su istraživači svojevremeno izgubili trag, neočekivano je pronađen 2017. pohranjen u staklenim posudama u zamrzivaču u Kopenhagenu.
Profesor Bierman bio je pozvan proučiti dio uzorka. Prisjetio se topljenja smrznutog sedimenta u svom laboratoriju u Vermontu 2019. kao jedinog "eureka trenutka" u svojoj karijeri. Njegova analiza je, naime, otkrila fosilizirane biljne ostatke u sedimentu - komadiće grančica, lišća i mahovine za koje je rekao da su prvi izravan dokaz da je velik dio Grenlanda prije 400.000 godina bio bez leda i da su tada temperature bile slične onima kojima se svijet približava sada. "Zapravo imamo biljke i bube, stvari koje vam govore da je led nestao", pojašnjava. Studija je tako poništila pretpostavke da je većina grenlandskog ledenog pokrivača bila zamrznuta milijunima godina te sugerira mogućnost alarmantnog porasta razine mora ako se led potpuno otopi. Za Biermana, znanost provedena u Camp Centuryju najmoćnija je ostavština te postaje. Znanstvenici su, kaže, objavili gotovo 100 radova samo na temelju objavljenog.
"Ova jezgra živi dalje na način koji nam govori, i to u vrijeme kada je apsolutno nužno shvatiti kako se Grenlandska ploča ponašala u prošlosti, kada je to tijelo leda nestalo. Sve ostalo u kampu je uništeno i većina ljudi (koji su tamo radili) je mrtva", kaže Bierman.
POGLEDAJTE VIDEO: Danska premijerka: 'Grenland nije na prodaju. Trumpova ideja je apsurdna'
