Odbor stručnjaka pri Svjetskoj meteorološkoj organizaciji (WMO) ustanovio je dva nova rekorda za najveću udaljenost i najduže zabilježeno trajanje munja, u Brazilu i Argentini.
Nevjerojatni rekordi
Novi rekordi ovih "mega munja", koji su potvrđeni novim satelitskim tehnologijama za opažanje munja, gotovo su dvostruko veći od bivših rekordera izmjerenih u SAD-u i Francuskoj. Rezultate je objavilo Američko geofizičko udruženje u svojim novinama Geophysical Research Letters netom prije Internacionalnog dana sigurnosti od munja koji se obilježava 28. lipnja.
Odbor za vrijeme i klimatske ekstreme pri WMO-u koji posjeduje službene zapise o globalnim, hemisferskim i regionalnim ekstremima ustanovio je da je do sada najdulja munja bila ona koja je pokrila horizontalnu udaljenost od oko 700 kilometara na nebu iznad južnog Brazila i to krajem listopada 2018.
Također su ustanovili i da je najduže trajanje jedne munje iznosilo nešto više od 16 sekundi i to u bljesku koji se postupno razvijao iznad sjeverne Argentine 4. ožujka prošle godine.
Snaga jedne munje
"Ovo su nevjerojatna zapažanja o pojedinačnim munjama. Ekstremi u okolišu su živi dokazi o tome za što je sve sposobna priroda, baš kao i znanstveni napredak koji je omogućio da ovakve procjene budu moguće", rekao je profesor Randall Cerveny, glavni izvjestitelj Odbora za vrijeme i klimatske ekstreme.
"Vrlo je vjerojatno da postoje još i veći ekstremi i da ćemo ih moći promatrati zahvaljujući razvoju tehnologije za detekciju munja".
"Pomoću toga ćemo imati vrijedne informacije za uspostavljanje ograničenja na skalama za munje, uključujući i mega munje, a sve radi tehničkih, sigurnosnih i znanstvenih interesa", smatra Cerveny.
Pravilo 30-30
Munje predstavljaju veliku opasnost koja oduzima velik broj života svake godine. Najnovija otkrića naglašavaju važnost javne sigurnosti i zaštite od munja i elektrificiranih oblaka kod kojih munje mogu putovati na velikim udaljenostima.
Sukladno tome, postoji i Pravilo 30-30 koje nalaže da ako je razmak između pojave munje i grmljavine manji od 30 sekundi, treba se skloniti u kuću. Zatim treba pričekati 30 minuta nakon posljednje primijećene munje i tek onda se može nastaviti s aktivnostima izvan kuće.
Stari način mjerenja
Prethodni rekorder za munju najveće duljine bio je 321 kilometar i zabilježen je 20 lipnja 2007. na nebu iznad američke savezne države Oklahome. Prijašnji rekord, baš kao i novoostvareni u Brazilu, zabilježeni su metodologijom maksimalno velike kružne udaljenosti kako bi se izmjerila "duljina munje"
Prošli rekord za najduže trajanje jedne munje zabilježen je iznad francuske regije Provansa-Alpe-Azurna obala krajem kolovoza 2012. Trajala je nešto duže od sedam sekundi.
(Borna Filic/PIXSELL)
Prethodna mjerenja koja su zabilježila rekorde za najdulju i najdugotrajniju munju koristila su podatke prikupljene putem zemljanog sustava antena, GPS uređaja i drugih instrumenata poznatih kao Lightning Mapping Array (LMA).
Mnogi znanstvenici su potvrdili da postoje gornja ograničenja na skalama munja koja se mogu promatrati pomoću LMA-a. Identificiranje mega munja koje prelaze ograničenja tog sustava zahtjeva novu metodu mapiranja munja s većim djelokrugom promatranja.
U pomoć stižu sateliti
Nedavni pomaci u sistemu mapiranja munja koje je bazirano na svemirskom promatranju, omogućavaju mjerenja duljine i trajanja munja, kontinuirano i u velikom geoprostornom djelokrugu.
Ti novi instrumenti uključuju sustave koji se nazivaju Geostationary lightning mappers (GLM), a koji koriste NASA-ine svemirske satelite GOES-16 I GOES-17. Upravo ti sateliti su zabilježili nove "munjevite rekorde". Za nova proučavanja koristit će se i europski satelit MTG i kineski satelit FY-4.
"Ova dramatična proširenja naših mogućnosti za udaljena proučavanja iz svemira, pomogla su nam da otkrijemo prethodno neotkrivene ekstreme u pojavi munja, poznatih kao "supermunje", rekao je glavni autor i član odbora za procjenu Michael J. Peterson iz IRS-2 grupe Nacionalnog laboratorija u Los Alamosu u SAD-u.
"Njih definiramo kao horizontalne pojave na mezoskalama koje mogu doseći duljinu od nekoliko stotina kilometara", objašnjava Peterson.
Žarišta grmljavinskog nevremena
Instrumenti bazirani u svemiru omogućit će gotovo globalnu pokrivenost svih munja, kako onih koje se pojavljuju unutar samih oblaka, tako i onih koje dolaze u doticaj s tlom.
Ovo uključuje američka žarišta grmljavinskog nevremena, onog koje je veće od pojedine grmljavine, ali manje od tropskog tajfuna, a obično traje nekoliko sati.
(AP Images)
Dinamika grmljavinskog nevremena omogućava stvaranje mega munja u tim žarištima, točnije. u sjevernoameričkoj Velikoj nizini i južnoameričkom porječju rijeke Rio de la Plata.
Vremenski rekorderi
Arhiva WMO-a o vremenskim i klimatskim ekstremima sadrži službene zapise o globalnim, hemisferskim i regionalnim ekstremima povezanih s brojkama specifičnih vremenskih pojava.
Trenutna lista ove arhive sadrži ekstreme u temperaturi, tlaku, pljuskovima, tuči, vjetru i munjama, kao i za one za dva specifična tipa oluje: tornada i tropske tajfune.
Osim za duljinu i trajanje, postoje i drugi ekstremi zabilježeni kod munja, a koje je prihvatio WMO.
Tako postoji i rekord za broj umrlih od direktnog udara munje. Naime, 21 osoba poginula je od udara jedne munje nakon što su se zajedno smjestili u kolibu tražeći sklonište od nevremena u Zimbabweu 1975. godine.
Rekord umrlih od indirektnog udara munje zabilježen je 1994. u Egiptu kada je umrlo 469 osoba. Munja je pogodila spremnike nafte i izazvala požar u jednom egipatskom gradu na obali Nila.
