Dženita Abaza, sarajevska izbjeglica, nalazi se na čelu švedskog grada Kalmara koji je treći put za redom proglašen tamošnjim najboljim turističkim odredištem.
Dženita je s obitelji iz ratnog Sarajeva pobjegla na Korčulu, gdje je s drugim izbjeglicama provela godinu dana u kolektivnom smještaju u hotelu u kojem je kao dijete ljetovala. Kako se rat razbuktavao, misleći na svoju djecu i njihovu budućnost, u svibnju 1993. otišli su u Švedsku, gdje su, kao i mnoge izbjeglice, bez posla i znanja jezika počeli ponovo graditi život.
Dvadeset godina nakon toga izabrana je za gradonačelnicu Kalmara, nekadašnjeg skandinavskog kraljevskog grada na Baltičkom moru. Vodstvo nad gradom od 70.000 stanovnika, s najbolje očuvanim renesansnim dvorcem u sjevernoj Evropi, u kojem se gotovo svaki dan održava neki kulturni ili sportski događaj, dijeli s još jednim kolegom. "Po švedskom sistemu, to gradonačelničko mjesto je podijeljeno. Kolega je zadužen za izgradnju grada i saradnju s gospodarstvenicima, a ja za socijalna pitanja, pitanja obrazovanja, tržista rada i integraciju. To je jako širok i vrlo zahtjevan resor", pojasnila je za Al Jazeeru Balkans ta rođena Goraždanka.
Švedski političari plakali u Bosni
Dženiti je po dolasku u Švedsku trebalo nekoliko godina da svlada jezik, a potom je s drugim izvjeglicama osnovala udrugu pomoću koje su kulturu BiH pokušavali približiti ljudima koji su ih primili u svoju zemlju. Nepunu godinu nakon toga dobila je posao o općini Kalmar u kojoj je radila na projektu pomoći izbjeglicama. Godine 1999. ušla je i u politiku i o to nakon što je organizirala putovanje u Bosnu i Hercegovinu za političare iz Švedske. Ta posjeta, prisjeća se, bila je šok za Šveđane.
"Mi smo, zapravo, otišli kako bismo ispitali postoje li uvjeti za održiv povratak u Bosnu i Hercegovinu. Obišli smo Bosansku Gradišku, Prijedor, Banju Luku, Sarajevo... Međutim, švedski političari bili su u šoku kada su vidjeli što se događa. To je bila situacija gdje su ljudi, primjerice u Banjoj Luci, kucali na vrata i molili da uđu u svoje, onda bi u svojoj kući sjedili s nepoznatim ljudima koji su se tu uselili. Sve su pratili i švedski novinari, a Šveđani su to emotivno doživjeli, maltene su plakali. Kada smo se vratili, sredstva su umjesto na povratak preusmjerili na integraciju izbjeglica", opisala je.
Ulazak u gradsku skupštinu
Nakon putovanja u Bosnu i Hercegovinu Abaza je dobila poziv tadašnje gradonačelnice Kalmara, koja joj ponudila mjesto na izbornoj listi socijaldemokrata. Tako je uspjela ući u gradski parlament. "Poslije izbora 2010, godine vodila sam jedan resor, a pred zadnje izbore dobila ponudu da se kandidiram za gradonačelnika. Politika je već uveliko postala dio mog života, tako da se nisam dvoumila. Imala sam i protukandidata, ali na godišnjoj skupštini socijaldemokrata većinom glasova dobila sam povjerenje svojih političkih kolega i u listopadu 2014. godine uselila u Gradsku vijećnicu."
Grad na čijem je čelu upoređuje s Dubrovnikom pa su ga Šveđani ove godine ponovno izabrali za najljepše turističko odredište. Abaza objašnjava da iza toga stoji jako mnogo rada i politička volja, koja je uspjela spasiti grad od ekonomske krize nakon što su se sve tvornice zatvorile.
"Do 2006. godine Kalmar je bio industrijski grad. Poslije ekonomske i globalne krize skoro su se sve fabrike zatvorile, a mi smo se brzo preusmjerili na trgovinu, etablirali koncern IKEA, intenzivno radili na razvoju turizma i preživjeli krizu. Od 365 dana u godini 300 dana imamo kulturna i sportska dešavanja. Većina njih namijenjena je našim građanima i turistima i mnoga su besplatna i svima dostupna. U budžetu izdvojimo sredstva i nađemo sponzore, što na kraju godine rezultira velikim brojem noćenja i lijepim prihodima u hotelima, restoranima i trgovinama. Nominirani smo i za najbolje gradsko jezgro i najbolji studentski grad", opisuje dodajući kako se ne namjerava vraćati u BiH, no da će i dalje pomagati izbjeglicama kakva je i sama nekad bila.
