Kina i Rusija u srijedu će započeti sedmodnevnu pomorsku vojnu vježbu u Istočnom kineskom moru. Riječ je o zajedničkoj vježbi koja se održava već desetu godinu zaredom, a uključuje raketno i topničko gađanje. "Glavna svrha vježbi je jačanje pomorske suradnje Rusije i Kine te održavanje mira i stabilnosti u azijsko-pacifičkoj regiji", priopćili su tim povodom iz ruskog Ministarstva obrane.
Ovogodišnja kinesko-ruska vježba odvija se u sjeni rata u Ukrajini zbog čega je neki tumače kao jačanje euroazijskog bloka Rusije i Kine. Tim više što su Vladimir Putin i Xi Jinping u veljači, nekoliko dana prije početka ruske invazije na Ukrajinu, potpisali strateško partnerstvo "bez ograničenja". U situaciji kada SAD i Europa čvrsto stoje iza Ukrajine, postavlja se pitanje guraju li time Rusiju u naručje Kini.
Rusija postaje patuljak u vlasništvu Kine
Vanjskopolitički analitičar Denis Avdagić smatra da se ruskom agresijom na Ukrajinu djelomično obistinilo ono što se prije toga govorilo - da će Rusija postati patuljak u vlasništvu Kine.
"Nije to u potpunosti tako, ali Rusija više nema komu se okrenuti osim Kini i još nekim zemljama koje joj, zapravo, do jučer nisu bile prioritetni partneri. Odnos Rusije i Kine u diplomatskom smislu je dug i one jesu međusobni glavni partneri. To se naročito može vidjeti u njihovu djelovanju u Ujedinjenim narodima, a primjer je i ova njihova zajednička pomorska vježba", kazao je Avdagić.
No, od veljače naovamo Kina nije bezrezervno davala podršku Rusiji za njenu "specijalnu vojnu operaciju" u Ukrajini, nego je čak izražavala i zabrinutost pojedinim postupcima Kremlja. Time ni "guranje" Rusije u kinesko naručje nije gotova stvar, kao i neki drugi međunarodni procesi za koje se na početku rata u Ukrajini govorilo da će se odvijati nezamislivo brzo. Avdagić smatra da se, suprotno takvim predviđanjima, ti procesi odvijaju sporije nego što se očekivalo.
'Suradnja Moskve i Pekinga ide sporije od očekivanog'
"Mislilo se da će se neke stvari izazvane invazijom Rusije na Ukrajinu dogoditi u mjesec dana, a evo razvukle su se na skoro godinu dana. I način na koji se odvija suradnja Rusije i Kine sporiji je nego što bi netko očekivao. Kina nije bila primarni trgovinski partner Rusije, a sada to postaje, s dugoročnim posljedicama, prije svega po rusku ekonomiju. S druge strane, Europa i SAD se stabiliziraju nakon početnih šokova, koji bi se dogodili čak i bez sankcija Rusiji. Kad pogledate svjetsku trgovinu energentima, vidi se da je rat poremetio tržište, pogotovo proizvođače energenata. Dok Kina sada više dobiva ruskih energenata, ponajprije plina, oslobađa se prostor za brojne druge dobavljače koji su prije toga stremili azijskom ili kineskom tržištu. Govorim, naravno, o ukapljenom prirodnom plinu (LNG) kojemu će cijena padati, a kojemu se sada već ozbiljno okreće čitava Europa", kazao je Avdagić.
To će, dodaje, imati neizbježne posljedice, prije svega po Rusiju, a i odnos Zapada prema Kini mijenjat će se zbog tog partnerstva.
"Sve u svemu, nema baš nečeg posebno novog, osim da je Rusija primorana puno više ovisiti o Kini. Puno više nego što bi i u Rusiji htjeli. Ako pratite ozbiljnije političke i geopolitičke rasprave u Rusiji koje traju već godinama, tamo postoji svijest da Europa i NATO nisu prijetnja opstojnosti njihove zemlje. Ako bi to itko bio, onda je to Kina", ističe Avdagić.
'SAD je i dalje jedina prava globalna sila'
Avdagića smo pitali i za mišljenje koje, među ostalima, najglasnije iznosi američki politolog John Mearsheimer tvrdeći da je SAD napravio veliku grešku jer je fokusiranjem na Ukrajinu gurnuo Rusiju u zagrljaj Kini, koja je najveća prijetnja SAD-u.
"Vidio sam to, ali imam sve manju želju pratiti njegova mišljenja. Jednostavno se radi o tomu da ako ste zaista realist, budite realist u svakom pogledu. (Mearshimer je pobornik 'realpolitičkog' pristupa, nap.a.) Možemo govoriti o rastućoj snazi nekih drugih sila, prije svega Kine, ali je nesporno da je SAD i dalje jedina prava globalna sila u svakom smislu. SAD nikada nije izgubio iz svoga geopolitičkog fokusa ni Kinu niti Europu. Naravno, mogu podsjetiti na zaokret Baracka Obame od Europe prema azijsko-pacifičkom području, ali sve to nije ništa novo. SAD se s time nosi prilično uspješno. Sve dok je SAD snažan kakav jest, Kina neće odlučiti posegnuti za Tajvanom. To već puno govori o međusobnom omjeru snaga i tome koliko SAD tamo ima uporište. Budite sigurni da kada bi SAD izgubio fokus na to područje, kineska bi vojska bila na Tajvanu ne sutra, nego jučer. To govori koliko je Kina i dalje suspregnuta na tom području moći, upravo zbog SAD-a", rekao je Avdagić.
'Rusija je zagrizla kolač koji ne može progutati'
On se ne slaže ni s tvrdnjama da bi iscrpljivanjem Rusije u Ukrajini, SAD mogao brzo iscrpiti i sebe.
"Razina financijske potpore koju Ukrajini daju SAD i Zapad minijaturna je naspram one koju je samo SAD davao za vojnu operaciju u Afganistanu. Ta potpora nije iscrpljujuća za SAD, nije čak ni za Europu. Vojna pomoć koju šalju prilično je mala ako se sagleda kome se šalje, koliko velikoj zemlji, kakva je Ukrajina. Da ne govorimo o tome da je ona u ratu s teritorijalno najvećom zemljom svijeta i drugom svjetskom vojnom silom, kakvom smo je barem smatrali do početka ovog rata. Ako ćemo Rusiju i dalje smatrati velikom vojnom silom, onda je to isključivo zbog njenog nuklearnog arsenala. Posve je jasno da je Rusija, za razliku od SAD-a, zagrizla kolač koji ne može progutati", zaključno nam je rekao Avdagić.
