Koaliciji predvođenoj CDU-om suprotstavljena je, naime, opozicija koja zajedno ima samo jedan postotak glasova manje - vrte se oko 45 posto podrške. Ankete Merkeličinoj koaliciji (CDU, FDP) daju 45,5 posto, a "nemogućoj" koaliciji lijevog centra (SPD, Zeleni, Ljevica) prognoziraju 44,5 posto, piše EUobserver. Ljevici (Die Linke) bi savez sa socijaldemokratima mogao omogućiti prvi ulazak u vlast, no takav savez, koliko god se čini prirodnim, SPD godinama odbija.
Angeli Merkel, pak, situaciju dodatno kompliciraju euroskeptici Alternativna za Njemačku (AfD).
AfD je, naime, izrazito euroskeptična stranka koja zagovara dizanje ruku od Eurozone, zbog čega je CDU-u neprihvatljiva za pridruživanje njihovoj koaliciji s liberalima, FDP-om. AfD je novoosnovana stranka koja bi, čini se, mogla ući u parlament jer joj se podrška kreće oko pet posto. Uđu li u parlament, Merkelici će trebati više zastupnika u Bundestagu na njenoj strani, nego u slučaju podbačaja AfD-a.
AfD iliti euroskepticizam je nedopustiv
Stanje stvari prema najnovijoj anketi INSA instituta:
CDU - 38 posto SPD - 28 posto Zeleni - 8 posto Ljevica - 9 posto FDP - 6 posto AfD - 5 postoTa je stranka zbog euroskepticizma također neprihvatljiva vođama lijevog centra, SPD-u. Socijaldemokrati su druga najjača stranka u Njemačkoj i bez njih ne može doći do promjene vlasti, a blisko surađuju jedino sa Zelenima, kojima popularnost lagano opada. Osim AfD-a, SPD ne vole ni Ljevicu, s kojima bi zapravo po logici stvari trebali biti bliskiji od CDU-a, s kojima su bili u velikoj koaliciji između 2005. i 2009. godine.
"Koaliranje s nama bi značilo kraj kancelarstva Angele Merkel", opet je ponovio u ponedjeljak Bernd Riexinger iz Ljevice, ali bez uspjeha. Njemački socijaldemokrati SPD predvođeni Peerom Steinbrückom, koji inače vodi zbilja lošu predizbornu kampanju, prije bi ponovno ušli u veliku koaliciju s Merkeličinim demokršćanima (CDU) nego ušli u savez s ovom lijevom strankom. Čak ni Merkelici ova mogućnost nije odbojna, mada bi radije bez njih, kao u zadnje četiri godine.
(Neprihvatljivi) radikalni pacifisti koji traže pristojne plaće i mirovine
U čemu je problem? Steinbrück neprestano oslikava Ljevicu kao neozbiljnu stranku, pogotovo u ekonomskom i vanjskopolitičkom smislu. Die Linke, naime, zagovara povlačenje iz NATO pakta i potpuno izuzimanje Njemačke iz bilo kakvih prekograničnih vojnih operacija. U jeku krize u Siriji, brojni su se građani Njemačke pronašli upravo u ovom radikalnom pacifizmu i zato im je popularnost dodatno porasla, približavajući se vrhuncima s prošlih izbora.
Što se ekonomije tiče, Ljevica zagovara donošenje zakona o minimalnoj plaći od 10 eura po satu, bez obzira na zanimanje te minimalnoj mirovini od 1.050 eura mjesečno, kao i žešće oporezivanje milijunaša. Politički suparnici, ali i analitičari smatraju to nerealnim. Najveći problem je, pak, pozadina Ljevice. Ona je nastala od komunističkih partija iz 20. stoljeća, a ujedno je i utočište mnogim SPD-ovcima koji su, uglavnom razočarani neoliberalnim politikama socijaldemokrata, otišli više u lijevo. Najveći udarac SPD-u došao je od njegovogOskara Lafontainea bivšeg šefa a koji je otišao u Ljevicu s objašnjenjem da je financijski kapitalizam podbacio i da je vrijeme da se ojača radništvo, ponajprije demokracijom na radnom mjestu.
Svi ti razdori Merkelici bi unatoč rezultatu na izborima mogli omogućiti još jedan mandat.
Prema njemačkom izbornom zakonu, svaki glasač ima pravo glasati za pojedinca koji će predstavljati njegov okrug (ukupno ih po toj špranci u Bundestag ide 299), i za stranku, koja za ulaz u parlament treba prijeći pet postotni prag. U slučaju drugog glasa, u parlament idu ljudi sa stranačke liste, a ako su već izabrani prvim glasom, onda stranke šalju zamjene. Zato njemački parlament, koji ima 598 mjesta, može "nabubriti" na do 800 zastupnika. Izborni sustav Njemačke je dobio ovakav oblik u veljači ove godine.
