Ruska invazija na Ukrajinu počela je prije 150 dana, odnosno pet mjeseci. Za to relativno kratko vrijeme, Europa i svijet, prethodno pogođeni ekonomskim i društvenim posljedicama pandemije covida-19, dodatno su izranjavani. Politička, ekonomska i sigurnosna paradigma na kojoj je Zapad počivao protekla tri desetljeća, u samo nekoliko mjeseci okrenula se naglavačke i praktički nas vratila na stanje prije 1990. godine. Na prostoru Europe opet imamo ''vrući'', ali i novi hladni rat te neke gotovo već zaboravljene probleme poput prijetećih nestašica i neimaštine.
'Rusija je politički i moralno nastradala'
Koliko je kritična situacija u Europi, a time i u Hrvatskoj, nakon pet mjeseci rata u Ukrajini, upitali smo vanjskopolitičkog analitičara Denisa Avdagića.
''Odnosi su zaoštreni, nema tu pobjednika. Ovo i nije situacija u kojoj se traže pobjednici. Svi su, u svakom slučaju, gubitnici, a ponajprije Ukrajina i ukrajinski narod koji podnosi najveću žrtvu'', kaže.
S druge strane, ističe, Rusija je politički i moralno strahovito nastradala.
''To je otišlo u nepovratnom smjeru, iako Moskva zasad uspijeva održati dojam da ih sankcije Zapada gospodarski ne pogađaju. Slobodni i demokratski svijet i dalje je ujedinjen oko onoga što se događa'', smatra Avdagić.
Dodaje da će igra živaca oko energetike trajati i dalje.
''To je područje u kojemu je Europa međuovisna s Rusijom. Niti Rusija može samo tako prodavati energente nekome drugom, niti EU može brzo nadomjestiti ruske energente. No, kao što vidimo, EU se dobro priprema za sve mogućnosti, uključujući i potpuni prekid isporuke svih ruskih energenata. U tom slučaju Rusija može malo napraviti, jer plin namijenjen Europi praktički ne može nikome prodavati, a slično je i s naftom za koju su im prilično limitirane mogućnost prodaje'', kaže.
Ubrzana zelena tranzicija i diverzifikacija
Prema onome što kaže naš sugovornik, kad se danas, pet mjeseci nakon početka ruske invazije podvuče crta, najteže posljedice ipak podnose Ukrajina i ukrajinski narod.
''Uz njih, najveće konzekvence snosi i ruski narod, ali ne i njihove elite. Ne znam koliko one uopće osjećaju ono što se događa, jer je ruska politička elita očito vrlo spremna ušla u ovo'', napominje Avdagić.
Na pitanje mogu li sankcije nametnute Rusiji, koje se neminovno odražavaju i na Europsku uniju, u nekom trenutku izazvati nezadovoljstvo Europljana i osnažiti populističke političke snage kakve trenutno personificira mađarski premijer Viktor Orban, Avdagić odgovara frazom da ''treba stati na loptu''.
''Još smo daleko od zime. Nedavno smo tek ušli u pravo ljeto i treba biti oprezan u davanju takvih ocjena. Ne možemo znati kakvo će stanje biti na jesen, a kamoli na zimu i hoće li nedostajati energenata. Zasad se ne vidi da EU želi u potpunosti spriječiti uvoz energenata iz Rusije. Mislim da nam i to govori nešto. Dugoročno gledano, prekid dostave energenata Europi najviše bi naštetio Rusiji, a Europa bi se našla u ubrzanoj zelenoj tranziciji, ali i ubrzanoj diverzifikaciji dobave energenata'', ističe.
'Sad se vide greške kakve je učinila Njemačka'
EU je u diverzifikaciju dobave energenata, kaže Avdagić, krenula odavno, još prije prvih sukoba u Ukrajini 2014. godine, ali ne u mjeri u kakvoj je trebala biti provedena.
''Zelenu tranziciju ne možete obaviti brzo, ali možete ubrzano raditi na alternativnim dobavnim pravcima, pogotovo što se tiče plina. Sada se to pokazuje kao greška nekih europskih zemalja, pogotovo Njemačke, koja nije pokazala potrebu da izgradi ozbiljnije LNG terminale koji bi joj danas donijeli mirniju situaciju. Gledajući iz perspektive zemalja poput Hrvatske, ako i dođe do redukcija, mislim da one neće biti na razini na kakvoj su bile kada je Rusija prvi put (bilo je to 2009. godine, nap.a.) upotrijebila plin kao oružje prema Ukrajini i zaustavila tok plina prema Europi. Iz toga su svi ponešto naučili. Sada se itekako radi na tome da se europska skladišta plina što više napune prije zime'', kaže Avdagić.
Ako na jesen i u zimu bude krize s energentima, to će najviše pogoditi europski gospodarski sektor koji je ovisan o plinu.
''Ima proizvođača koji jednostavno nemaju alternative, ne samo oko toga hoće li biti plina, nego i po kojoj cijeni. Istaknimo samo petrokemijsku proizvodnju umjetnih gnojiva koja u potpunosti ovisi o plinu i kojoj je plin nezamjenjiv energent'', ističe.
'Inflatorni šokovi počeli prije rata u Ukrajini'
Na sve to nadovezuju se inflatorni šokovi za koje Avdagić kaže da ih običavamo unaprijed pripisivati događajima u Ukrajini, što smatra pogrešnim.
''Ako se promatra malo dalje unatrag, rast inflacije i problemi u transportu roba dogodili su se prije ruske invazije, nakon što su završili pandemijski lockdowni. Hrvatsku to sve skupa dodatno pogađa zbog nekih posebnih okolnosti poput dva velika potresa, time i velikom potrebom za gradnjom i građevnim materijalom, što već samo po sebi uzrokuje određeni rast inflacije. Inflatorna kretanja koja vidimo ne bih, dakle, pripisivao samo ratnoj situaciji u Ukrajini'', napominje.
Za hrvatsku Vladu rekao je da je na sve ove događaje reagirala dosta rano u odnosu na neke druge europske vlade koje su ih prepustile tržištu.
''Vlada je napravila dosta veliki paket pomoći - od pomoći umirovljenicima do snižavanja PDV-a na neke proizvode, a vidimo da djeluje i prema cijenama nafte, plina i struje. Vjerujem da pritom ima još prostora poput smanjenja domaćih trošarina kao i onih koje propisuje EU, pa vjerujem da će to i napraviti. Samo bi o tome trebalo malo više komunicirati kako bi i politički lideri bili svjesniji da inflacija od 10 ili 15 posto ne pogađa svakoga isto. Drugačije to pogađa naše, a drugačije njemačke državljane'', zaključio je Avdagić.
