Bivša američka državna tajnica Madeleine Albright preminula je od posljedica karcinoma u dobi od 84 godine. Rođena je u Pragu 1937. godine, a bila je prva žena na poziciji državne tajnice Sjedinjenih Američkih Država. Bila je ključna osoba u administraciji Billa Clintona i vodila je vanjsku politiku SAD-a u razdoblju nakon Hladnog rata.
Prvo je bila američka veleposlanica pri Ujedinjenim narodima prije nego što je u drugom Clintonovom mandatu postala najviši diplomat. Madeleine Albright obnašala je dužnost državne tajnice do 2001. godine.
Zagovarala je širenje NATO-a, zalagala se za intervenciju saveza na Balkanu kako bi zaustavila genocid i etničko čišćenje, nastojala je smanjiti širenje nuklearnog oružja i zagovarala ljudska prava i demokraciju diljem svijeta.
Albright je odigrala je jednu od ključnih uloga u američkoj diplomaciji 90-ih godina, što je uključivalo i angažman SAD-a na području bivše Jugoslavije. Veže se i uz intervenciju na Kosovu 1999. kako bi spriječila genocid nad etničkim Muslimanima od strane bivšeg srpskog čelnika Slobodana Miloševića.
Ostavila trag u UN-u
Kao veleposlanica ostavila je dubok trag u Ujedinjenim narodima, osobito zbog ratova u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
1995. vojnici bosanskih Srba zauzeli su Srebrenicu, Goražde i Žepu i masakrirali više od 8.000 ljudi. SAD i NATO odgovorili su zračnim napadima.
Na početku Clintonove administracije, dok se zalagala za brži i snažniji odgovor u Bosni, Albright je podržala Haaški tribunal koji je arhitekte tog rata, uključujući predsjednika Srbije Slobodana Miloševića i čelnike bosanskih Srba, na kraju odveo u zatvor.
Bolne lekcije naučene u Ruandi i Bosni dobro su poslužile Sjedinjenim Državama na Kosovu, kada je Washington vidio da Srbi započinju program etničkog čišćenja etničkih Albanaca. NATO je odgovorio 11-tjednom kampanjom zračnih napada 1999. koja se proširila na Beograd.
Susret s Tuđmanom
U svojim memoarima Albright je pisala da se kao ambasadorica i ministrica mnogo bavila i tzv. jugoslavenskom krizom. U memoarima je opisala i posjet Zagrebu, Beogradu, Sarajevu, Brčkom i Banjoj Luci 1997. godine, te sastanak s Franjom Tuđmanom.
"U Zagrebu, glavnom hrvatskom gradu, srela sam Franju Tuđmana, sjedokosog samoproglašenog oca domovine. Nekoliko godina prije, dok sam bila u UN-u, ugodno sam s njim ćaskala prisjećajući se ljetovanja na Brijunima u djetinjstvu. No sada sam se sukobila s Tuđmanom kao ekstremnim nacionalistom. Politički spretan, on je preuzeo u svojoj zemlji kontrolu nad svakom iole važnom institucijom, ali je istodobno izgubio svaku kontrolu nad vlastitim egom. On je pokušao Hrvatsku prikazati kao zapadnu demokraciju, ali je vladao njome željeznom šakom i korumpiranom dušom.
Rekla sam mu da Sjedinjene Države osjećaju toplo prijateljstvo prema hrvatskom narodu te žele dobre odnose, ali nam je potrebna suradnja. On je odgovorio da Hrvatska duboko cijeni odnose s nama i 'u potpunosti podržava Daytonski sporazum'. No tada je došlo 'ali'. Hrvatska ne može primiti više od malog postotka srpskih izbjeglica, koji se imaju pravo vratiti, rekao je. Hrvatska ne može obećati da će surađivati sa sudom za ratne zločine, ako to ne uradi i Srbija, niti može podržati koncept jedinstvene Bosne jer će ona postati bazom islamskog fundamentalizma. Usto nam je predbacio da Zapad ignorira Hrvatsku.
Podsjetila sam Tuđmana da su na mene bacali kamenje što sam branila prava hrvatskih izbjeglica u Vukovaru. Rekla sam da na Zapadu neće biti mjesta za zemlju koja prakticira ili opravdava etničko čišćenje i upozorila sam ga da će američka podrška međunarodnim zajmovima ovisiti o njegovoj suradnji.
Tijekom razgovora Tuđman se očito nadao da će dugačkim govorancijama uspjeti spriječiti raspravu pa je započeo priču o balkanskoj povijesti. Govorio je o potrebi katoličke Hrvatske da slomi muslimanski 'zeleni polumjesec' koji se proteže od Balkana do Bliskog istoka te razbije slavenski 'pravoslavni križ' koji se prostro ovim područjem. Tradicionalne europske vrijednosti, rekao je, podrazumijevaju da ga mi moramo podržavati dok on stvara etnički čistu 'zapadnu' zemlju.
Bilo je besmisleno bilo što odgovoriti jer on i tako nije nikoga slušao. Ipak, na kraju sam postavila završni zahtjev. 'Bosna', rekla sam, 'treba trgovačke putove prema sjeveru. Posjetit ću sutra Brčko i željela bih objaviti da se vi slažete s otvaranjem tamošnjeg mosta. Je li to moguće?' Tuđman se složio, što je bio pozitivan korak.", navodi se u dijelu njenih memoara koji je objavio Nacional.
Provocirala je grupa prosrpskih Čeha
Albright je 2012. isprovocirala grupa prosrpskih Čeha u knjižnici u Pragu pa je vikala: "Izlazite, izlazite" i "Odvratni Srbi", prenio je tada 24 sata.
Nakon tog događaja je izjavila: "Imam najveće poštovanje prema njima. Ne može se cijeloj naciji pripisati kolektivna krivnja. Postoje pojedinci koji su odgovorni za etnička čišćenja, genocid i ratne zločine."
