Otkad znaju za sebe, ljudi su uvijek žudili za adrenalinom. Listverse je napravio popis od 10 povijesnih ekstremnih sportova koji dokazuju kako su naši preci bili spremni riskirati pokoji ud, pa čak i život za malo zadovoljstva.
10. Zaron u zemlju
Pentecost je jedan od otoka koji sačinjavaju državu Vanuatu u južnom Tihom oceanu. Muškarci na otoku održavaju ritual koji strancima djeluje poput ludila. Popnu se na 25 metara visoku platformu napravljeu od drvenih greda. Na vrhu zavežu lijanu za svako stopalo. Zatim skoče prema zemlji.
Priča se kako ovaj ritual postoji već oko 1.500 godina, iako mu porijeklo nije najjasnije. Jedna od legendi kaže kako je jedna žena, kojoj su dosadili konstantni muževi seksualni zahtijevi, pobjegla u džunglu. On ju je lovio dok se ona popela na drvo da pobjegne. Kako bi se spasila zavezala si je lijane za stopala i skočila s drveta. Njen je muž propustio pričvrstiti lijane pa je umro kada je udario u zemlju. Sada muškarci izvode ovaj ritual kako bi ih podsjetio da ne padnu ponovo na isti trik.
Ronjenje u zemlju povezano je i s uzgojem jama. Tko skoči s najveće visine imati će najbolji urod.
Unatoč tome što djeluje jako opasno, ozlijede pri zaronu u zemlju su iznenađujuće rijetke. Lijane su dosta elastične, a tlo ispod platforme je preorano kako bi bilo meko za slučaj pada.
9. Drevni polo
Polo je jedan od najstarijih timskih sportova na svijetu. U drevnim vremenima konjica je često igrala odlučnu ulogu u bitkama. Biti u stanju okrenuti vašeg konja i usmjeriti ga prema pukotinama u neprijateljskim linijama moglo je odlučiti bitku. Igra polo vjerojatno se razvila iz vježbi konjice. Možda ste pomislili da, s obzirom da se radi o igri, ona nije opasna, ali i brzi je pogled na popis nesreća u polu dovoljan da pokaže svu krvavost tog sporta.
Polo se razvio u drevnom Perzijskom carstvu nešto prije šestog stoljeća pr. Kr. Igra je bila popularna među ratnicima. Kada se Aleksandar Veliki spremao napasti Perziju, kralj Darije mu je poslao polo štap i loptu, sugerirajući da bi se mladić trebao vratiti igranju igara.
Igra se proširila Europom i Azijom. Polo igralište Tamerlana Velikog još se uvijek može vidjeti u Samarkandu. Bizantsko carstvo imalo je tip poloa u kojima su na štapovima umjesto maljeva bile mrežice.
Sudaranje konjima u punoj brzini, korištenje dugih štapova koji im se mogu zaglaviti među nogama i loša sigurnosna oprema rezultirali su opasnom igrom. Bizantski car Manuel dobio je potres mozga u igri, ali on je lako prošao. Carevi Aleksandar i Ivan od Trebizonda poginuli su igrajući polo.
8. Anastenarija
U raznim gradovima Grčke i Bugarske svake se godine odvija ritual koji bi mogao biti star više tisuća godina. U svojoj sadašnjoj formi, anastenarija je kršćansko štovanje svetaca Konstantina i Atanazija. Tijekom procesije ljudi nose ikone svetaca dok hodaju po zapaljenom drvetu.
Legenda kaže da kada se crkva u Bugarskoj zapalila, obližni seljani su začuli glasove svetaca iznutra kako zovu upomoć. Zaštićeni blagoslovom svetaca, seljani su uspjeli iznijeti ikone i relikvije na sigurno iz požara. Sada ponavljaju taj poduhvat i vjeruju da će ih božja milost prevesti neozlijeđene preko žara.
No ne podržavaju svi Anastenariju. Sam čin hodanja po žaru povezuje se s drevnim obožavanjem boga Dioniza, pa neki vjeruju kako se radi o ritualu paganskog porijekla te ga kršćani zato ne bi trebali izvoditi.
7. Calcio Fiorentino
Drevni su Rimljani imali igru s loptom po imenu harpastum koja je navodno bila slična ragbiju. Igrači su si međusobno dodavali malu loptu ili bi je zgrabili u zraku bez da padne na zemlju. Rimski su komentatori smatrali da se radi o sjajnoj vježbi za mladiće. Calcio fiorentino, igra za koju se kaže kako je potekla od harpastuma, preuzima sav fizički kontakt ragbija i odbacuje sva nepotrebna pravila.
Calcio fiorentino, ili calcio storico (povijesni nogomet) igrao se na središnjem trgu u Firenci u 16. stoljeću. Timovi od po 27 igrača suočili bi se u zoru te pokušali, na bilo koji način, prebaciti loptu preko ograde na kraju terena. Igrači su se mogli hrvati, udarati i šutirati jedni druge kako bi preuzeli kontrolu nad loptom. Kako bi se dodao borbeni duh cijelome događaju, svaki put kada padne gol puca se iz topa.
Ranije je pobjednički tim dobivao kravu. Sada dobiju besplatan obrok, dok gubitnici odlaze kući vidati rane.
6. Knattleikr
Knattleikr je bila vikinška igra, što bi trebao biti dovoljan znak da se radi o nečemu brutalnom. Malo se sa sigurnošću zna o Knattleikru, ali postoje natuknice u vikinškim sagama koje su omogućile nekakvu osnovnu rekonstrukciju igre.
Dva tima Vikinga susretnu se noseći palice. Palica je možda bila oblikovana tako da se može s njom nositi lopta, a ponekad bi se, pričaju sage, u bijesu i slomila. Lopte koje su koristili bile su male i dovoljno tvrde da raskrvare ili sruše čovjeka ako ga pogode dovoljno jako.
Utakmice su trajale danima, poput utakmica modernog kriketa. No za razliku od kriketa, igrači su mogli rušiti jedni druge sve dok je lopta bila u pokretu.
5. Utrke dvokolica
Najbogatiji sportaš koji je ikada živio bio je Gaj Apulej Dioklo, koji je tijekom svoje karijere vozača dvokolica prikupio bogatstvo koje je ekvivalent milijardi današnjih dolara. No s obzirom na rizike s kojima se suočavao, možda je sve to i zaslužio.
Rimljani su voljeli utrke dvokolica. Slike utrka pojavljuju se posvuda po Rimu u kojem je izgrađeno veliko trkalište, Circus Maximus, koje je moglo primiti 150.000 gledatelja. Kola koja su vukla dva ili četiri konja jurila su sedam krugova u cirkusu. Ključ pobjede bio je uzeti unutarnju traku. Nesreće su bile česte, a proučavanje grobova vozača sugerira kako je prosječa starost u vrijeme smrti bila 22 godine.
Vožnja dvokolica toliko je opasna da čak i snimanje iste može biti smrtonosno. Tako je poznatu scenu utrke Ben Hura iz 1926. životom platilo 5 konja i jedan kaskader.
4. Vodeni viteški turnir
Viteška su nadmetanja bila urnebesno opasna. Uzmete dugačak, našiljeni štap i s njim jurite na druge ljude na konju, s namjerom da ih srušite svojim oštrim štapom. No nekima to jednostavno nije bilo dovoljno opasno, te su odlučili dodati i dodatno uzbuđenje potencijalnog utapljanja.
U južnoj Francuskoj tijekom 17. stoljeća grupe mladića održavali su turnire na vodi. Tim neženja u plavom čamcu napao bi tim oženjenih muškaraca u crvenom čamcu. No radilo se o viteškoj borbi. Dva bi čamca veslala jedan naprema drugom punom brzinom koju su davali po deset veslača, dok bi šampioni, sa štitom i oklopom, stajali na prednjoj dasci te pokušavali srušiti suparnika.
Na obalama drevnoga Nila vodile su se vodene borbe s pravim rezultatima. Ribari s Nila borili bi se za pristup vodi. Borbe između ribarskih čamaca ovjekovječene su na reljefima, a nisu imale neka posebna pravila. Borbe su se vodile dugačkim štapovima. Nakon što bi bio srušen u vodu, gubitnik bi bio na milosti krokodila i nilskih konja.
3. Pankracija
U drevnoj Grčkoj pankracija je bila olimpisjki sport u kojem su se dvojica muškaraca borili u brutalnoj borbi koja jedva da je imala pravila. Jedina su pravila bila da se borci ne smiju gristi, niti napadati oči ili genitalije. Sve je ostalo bilo dozvoljeno ako bi pomoglo srušiti protivnika. Borba je trajala dok se jedan od boraca ne bi predao.
Arhikion je pobijedio na pankracijskom natjecanju na drevnim olimpijskih igrama na neobičan način. Suparnik mu je laktom zahvatio vrat dok mu je on posegao za nogom. Arhikion je uspio slomiti gležanj svoga suparnika, nakon čega se ovaj predao. To tek su tada suci primijetili kako je Arhikion ugušen. Unatoč tome, Arhikionovom je lešu stavljena pobjednička kruna te je paradiran po ulicama.
2. Nogomet rulje
U Engleskoj od 14. stoljeća pa nadalje pokladni je utorak postao popularan među mladima da se okupljaju i igraju s loptom. Od tih je igara nastao ne samo moderni nogomet već i nogometni huliganizam. Napuhani svinjski mjehur trebao se odnijeti u selo vašeg tima. U osnovi radilo se o javnim neredima s golom. Slomljeni udovi bili su česti, a ni smrti nisu bile rijetke.
U jednoj bi 'utakmici' sudjelovalo i više stotina muškaraca kada su se međusobno natjecala cijela sela. U većim gradovima to su bila natjecanja između grupa šegrta koji su trčali kroz uske uličice. Godine 1365. kralj Edward III zabranio je ovaj nogomet jer je stvarao kaos i ometao sposobne ljude u vježbanju streličarstva. Nogomet je trenirao ljude borbi, ali ne onakvoj kakvu je kralj želio.
U jednoj utakmici takvog nogometa rulje u francuskom gradu Pont-l'Abbe, navodno se 40 ljudi utopilo kada je lopta završila u vodi.
1. Krećansko preskakanje bikova
Oko godine 1400. pr. Kr. u minojskoj palači Knossos, naslikan je mural koji pokazuje mladića koji unatraške preskaće bika. Ta slika nije jedina. Slike i kipovi likova koji grabe bika za rogove pronađeni su na brojnim Minojanskim nalazištima.
Neki znanstvenici tvrde da ti prikazi ne opisuju stvarne već mitske događaje. Brojne krećanske slike prikazuju muškarce koji koriste bikove rogove kako bi skočili preko leđa zvijeri, što stvarno djeluje kao izrazito riskantan potez. no drugi se pozivaju na moderne borbe s bikovima u kojima mladići redovito preskaću bikove. Izgleda vjerojatno da se ritual preskakanja bikova stvarno događao na Kreti.
Ne smijemo zaboraviti ni da je drevna Kreta bila dom legendarnog Minotaura, čudovišta koje je bilo pola bik, a pola čovjek, te koje je zahtijevalo ljudske žrtve. Moguće je kako je ritual preskakanja bika, koji je bez sumnje uzeo brojne ljudske živote, nastavio živjeti kroz legendu o Minotauru.
