Prvi put je Ulysses nadletjela južni pol 13. rujna 1994. kada se Sunce smirilo u duljem razdoblju solarnog minimuma. Međutim, ovoga su puta okolnosti vrlo različite. Sunce je trenutačno na vrhuncu svoga jedanaestogodišnjeg djelatnog ciklusa, osnaženo burnim magnetskim poljima ispod površine.
I upravo je to stanje kojega žele istražiti znanstvenici. "Sunce je jedina zvijezda koju možemo proučavati izbliza", objašnjava Richard Marsden, znanstvenik s projekta Ulysses Europske svemirske agencije. "Moramo ga upoznati u svim njegovim raspoloženjima".
Znanstvenici se nadaju da će se usporedbom novih podataka i onih od prije 6 godina približiti rješenju djelića složene zagonetke zvane Sunce. Izgledi su dobri. "Ovoga puta Ulysses ne bilježi vrlo brze Sunčeve oluje koje su tipične za polarna područja u vrijeme solarnog minimuma", kaže Marsden. Umjesto burnih brzina od 750 kilometara u sekundi zabilježenih 1994., sada je izmjerena brzina najbržeg Sunčeva vjetra jedva 600 kilometara u sekundi.
Ulyssesov jedinstven položaj pomoći će u otkrivanju procesa koji uzrokuju divlje provale "svemirskog vremena". Takvo je znanje nužno, jer bombardiranje visokoenergetskih čestica predstavlja prijetnju za satelite i astronaute u Svemiru.
