Prema Popisu stanovništva iz 2011. godine, čak 62 posto muškaraca
i 39 posto žena u dobi od 25 do 29 godina živi s
roditeljima.
Razlika u spolu, kada je riječ o osamostaljivanju, još je veća
među onima u prvoj polovici 30-ih, među kojima čak svaki treći
muškarac (34,3 posto) živi pod roditeljskim krovom. U istoj je
poziciji dvostruko manje žena - njih 17 posto. Sveukupno, čak
svako četvrto “dijete” u Hrvatskoj - odnosno osoba koja živi s
mamom i tatom bez partnera ili svoje djece, pa u obitelji ima
status djeteta - starije je od 25 godina, prenosi Jutarnji list.
Uspoređujući ove brojke s onima od prethodnog Popisa stanovništva
iz 2001. godine, udio starijih od 25 godina koji i dalje ostaju u
roditeljskom domu ozbiljno se povećao - čak za petinu!
Tijekom 2001. s roditeljima je živjelo točno 20 posto onih u
prvoj polovici 30-ih godina, a deset godina poslije udio se popeo
na gotovo 26 posto. Postotak onih od 25 do 29 godina koji ostaju
doma popeo se sa 43 na 50 posto.
Na sjeveru Europe uobičajeno je da se mladi osamostale odmah
nakon 18. rođendana. Stoga u Danskoj, primjerice, s roditeljima i
dalje stanuje 1,9 posto onih u dobi od 25 do 34 godine, a u
Portugalu njih 46 posto! Hrvatska s udjelom od 38 posto spada u
sam vrh europskih zemalja.
Međutim, za dug ostanak s roditeljima presudnu ulogu imaju i
visoka nezaposlenost mladih te niske plaće na početku radnog
vijeka zbog čega osamostaljenje ni objektivno nije moguće.
Primjerice, s plaćom od 3.000 kuna mlada osoba ne može unajmiti
stan, platiti režije i preživjeti u Zagrebu bez pomoći roditelja.
U vrijeme krize sve ih više ostaje u roditeljskom domu, čak i u
državama za koje to nije karakteristično, a bilježi se i fenomen
ponovnog povratka kući.
Naime, zbog pada plaća i nemogućnosti plaćanja podstanarstva ili
kredita za stan, roditeljima se vraćaju i oni koji su se već
osamostalili.
Za dug ostanak s roditeljima presudnu ulogu imaju i visoka nezaposlenost mladih te niske plaće na početku radnog vijeka, zbog čega osamostaljenje ni objektivno nije moguće.