Žvakanje lišća koke kojim se poticala energija i dobivala dodatna snaga bio je običaj starih Inka koji datira u 5.000 godina daleku prošlost. Ova je biljka smatrana poklonom bogova, i stanovnici Anda proglasili su je svetom jer im je donosila energiju, pojačavala izdržljivost kod teških poljoprivrednih radova, ublažavala glad i liječila bolesti dohranjujući ih potrebnom količinom vitamina i minerala.
To je bila istina i svakodnevica sve dok biljka nije dospjela u ruke osvajača i neprijatelja, kada je njena korisnost zauvijek postala legendom.
Francisco Pizarro i španjolski osvajači prvi su Europljani koji su pronašli put u Ande 1553. godine. U prvo vrijeme osvajači su bili zaokupljeni svim drugim bogatstvima Anda i starosjedioca, i lišće koke nije im bilo zanimljivo. Zapravo, od početka su bili vrlo sumnjičavi, te su i zabranili korištenje biljke lokalnom stanovništvu, što je bilo uzrok povećanja konzumiranja. Međutim kada su uočili da oni koje su izrabljivali u rudnicima, a koji su koristili biljku, mogu puno više raditi bez spavanja i puno hrane, počeli su drugačije razmišljati o biljci i njenoj primjeni.
Zajedno s krumpirima, kukuruzom, čajem i duhanom, koka je donesena u Europu. Međutim, u početku nitko nije bio pretjerano zainteresiran za ovu biljku. Tek tristo godina kasnije, oko 1859. godine, europski kemičari otkrivaju da se osnovni alkaloid biljke može izolirati i preraditi u savršeno bijeli prah - kokain. Upravo to otkriće zauvjek će promijeniti zapadnjački odnos prema biljci, a kokain će postati najjači stimulans proizveden iz prirodne baze.
Već od 1880-tih kokain je uživao veliku popularnost u Americi i Europi. Tada nije postojala stvarna regulacija droga. Kokain, opijum i heroin bili su dostupni posvuda i to u najrazličitijim oblicima, od tonika do eliksira.
Kokainom punjene cigarete i pića, kokainske pilule, sprejevi i hipodermičke injekcije, sve je odjednom bilo dostupno na tržištu. Jedan od najpopularnijih načina konzumiranja kokaina bio je Vin Mariani, posebno spravljeno Bordeaux vino s dodatkom ekstrakta lišća koke u kojem su uživali i sveti oci Pio X. i Leo XIII.
Upravo je Vin Mariani inspirirao Johna Pembertona iz Georgije kada je stvorio Coca ? Colu, koja je sve do 1905. godine bila piće s kokainskim dodatkom.
Svjetski poznati psiholog Sigmund Freud također se "opijao" kokainom, opisujući ga "magično brilijantnim pronalaskom" i prepisujući ga svojim pacijentima kao lijek protiv depresije.
Razdoblje "medenog mjeseca" u Americi završilo je krajem 1912. godine kada su izvješća medicinara dosegla 5.000 umrlih osoba, a uzrok smrti direktno je bio povezan s konzumacijom kokaina. 1914., američka vlada proglašava zabranu konzumiranja kokaina i svih drugih opojnih droga.
Danas Južna Amerika izvozi oko 1.000 tona rafiniranog kokaina godišnje, a prema izvješću National Household Surveyja (NHSDA), 80-tih se broj korisnika kokaina i opojnih droga penjao i do 10,4 milijuna Amerikanaca.
Američka vlada objavila je "rat drogama". Dio ove kampanje uključivalo je i uništavanje farmi svete biljke u Boliviji i Peruu. Upotrebom jakih herbicida, kojima su zaprašivane plantaže, pokrenut je i proces uništavanja prašuma Anda, i baš kako legenda kaže "ovaj dar bogova postao je prokletsvo u rukama neprijatelja".
