Net.hr vam predstavlja svoj vremenski stroj koji će vas svakoga dana voditi kroz povijest sporta, u različite dijelove svijeta. Zaplovite s nama u dane kad je Pele igrao na Maksimiru, zašto se u Hrvatskoj počeo igrati hokej, što je bilo Del Pieru da Bokšićuukrade auto, zašto je Divac varao na Gripama, kako su Dinamo i Hajduk rušili engleske velikane...Stjepan Lamza je bio najbolji Dinamov igrač šesdesetih godina, jedan od najzaslužnijih ljudi u osvajanju Kupa velesajamskih gradova. S loptom je mogao doslovce sve, pa i više od toga. Nepredvidivi dribler kakvih ni u Brazilu nije bilo.
Najjači u varki tijelom, nezaustavljiv, ukratko. Prije Dinama je bio u sisačkoj Segesti i Mariboru, a u 281 utakmicu za zagrebačke plave dao je 72 gola. Karijeru je, što smo već naveli na početku ovog vremeplova usporila i pokvarila teška ozljeda nakon pada s balkona Vile Rebar u Zagrebu tijekom proslave jedne od najvećih klupskih pobjeda, nakon 4:0 u Zagrebv protiv Eintrahhta iz Frankfurta, u polufinaloj utakmici Kupa velesajamskih gradova 1967. godine.
Za tadašnju reprezentaciju Jugoslavije odigrao je sedam utakmica, igrao bi i više da nije bilo te ozljede i diskriminacije Dinamovih nogometaša. No, dobro, Lamza je bio i ostao najveći Dinamov igrač te generacije, a klub mu je organizirao oproštajnu utakmicu s velikom Benficom, gdje je igrao i Eusebio. U toj utakmici negdje prije 39 godine, dakle 1970., Dinamo je pobijedio s 2:0, strijelac je dakako bio i Lamza.
Nakon Dinama i oporavka igrao još u francuskom Châteaurouxu, Rijeci, Munchen 1860 i melburnškoj Croatiji, te je silno zaslužan za uspon tog kluba hrvatskih iseljenika u dalekoj Australiji.
Kažu da su ga znali i stadioni i gostionice, njegov je temperament bio i njegov najveći neprijatelj. Mnogi su mu predviđali karijeru svjetskih razmjera, on je to po talentu i zaslužio, po temeprementu očito nije.
I danas vickast i duhovit, evo njegove nedavne rečenice za medije: "Zaista jedva čekam da se klub plasira u europsko proljeće, pa da našu genereaciju iz 1967. godine ostave konačno na miru", rekao je taj današnji skaut kojeg možete svakodnevno vidjeti u trenirci uokolo Dinamovog stadiona.
Ćeva, što mu je nadimak, obiležio je jednu epohu s kojom imamo tako sentimentalan odnos. Ostaje tek pitanje, kakav ćemo u doglednoj budućnosti imati odnos s današnjom generacijom modrih. Nema ni približno u svim momčadima zadnjih nekoliko godina osobe takve osobnosti kao što je bio Štef Lamza. Zato Štef, sretatn ti bio imendan...
Mi bismo tek na kraju ovog malog osvrtića dodali: "Jedva čekamo da se pojavi netko kao ti, Štef, da nas konačno ovi danas nezanimljivi likovi u Dinamovoj momčadi ostave na miru..."
arti-200912160235006 arti-200912180002006 arti-200912190055006 arti-200912200241006 arti-200912220402006 arti-200912220660006 arti-200912200062006 arti-200912230672006 arti-200912240452006
