Najveća atrakcija i to atrakcija međunarodnih razmjera, dogodila se u srijedu, kad smo u ranim večernjim satima doznali da najveća prehrambena kompanija u Hrvatskoj i cijeloj regiji više nije u ruskom vlasništvu nego u arapskom. Šok i vjeverica od Banskih dvora do Uprave Fortenove.
Kakvo preuzimanje, kakav spektakl! Vlada, uprava, mediji... svi u šoku. Neki arapski investitor Saif Alketbi je navodno za oko 500 milijuna eura preuzeo 44 posto dionica naše Fortenove, doduše ne baš naše, više rusko-naše Fortenove, a Vladu i Upravu Fortenove o tome nitko ništa nije pitao. Čak ni SOA o tome ništa nije znala. Pa, kako to? Kako to?
Kako to da naši tajni agenti nisu znali što se događa na relaciji između Dubaija, Moskve i Amsterdama? Je l' se SOA-in agent u Amsterdamu napušio, a onaj u Moskvi votke napio pa nisu skužili da za susjednim stolom neki Arap i neki Rus mrmljaju "baćuška, Alahu Ekber, Fortenova, gimme five, five hundred"? Pa kako to? Kako to da im je to promaklo?
A evo kako! Tako da su ugovor o navodnoj prodaji strateške hrvatske kompanije s više od 45.000 zaposlenih Rusi i Arapi, prema priopćenju jedne i druge strane, potpisali u noći 31. listopada, što je zadnji datum kada su se takve transakcije s ruskim udjelima još mogle provesti. A 31. listopada, dame i gospodo znate i sami, bila je… buaaaaa... Noć vještica!
Može li išta bolje opisati nastalu situaciju od toga da je ugovor o prodaji Fortenove između Sberbanke i nekog arapskog investitora potpisan u Noći vještica? Može. Priopćenje šokirane Uprave Fortenove:
"Fortenova grupa nema nikakva službena saznanja o prodaji udjela Sberbanke. Imovina Sberbanke je pod sankcijama i za kupoprodaju je potrebno ishoditi posebne dozvole tijela nadležnih za provedbu sankcija. Ukoliko je došlo do izbjegavanja sankcija, radi se o kaznenom djelu i kompanija u tome nije sudjelovala."
Dakle, Uprava Fortenove vrlo hrabro aludira na to da je novi vlasnik do svog udjela došao nezakonito i da ta transakcija zbog proturuskih sankcija za njih takorekuć' uopće ne vrijedi. Jer oni ne znaju da je novi vlasnik dobio te neke dozvole koje treba dobiti. A čim oni ne znaju, onda je tu sigurno nešto sumnjivo, je l'.
Vrlo hrabro, vrlo hrabro! Članovima Uprave valja stisnuti ruku na toj hrabrosti da tako komuniciraju s novim vlasnikom. Mora da imaju dobre, dobre, jako dobre otpremnine.
Inače, neobično je da Uprava Fortenove ne zna da se dionice Fortenove i njihovo vlasništvo vode u jednoj nizozemskoj tvrtki. Zato smo i spomenuli Amsterdam. I ako je nizozemska vlada odobrila tu transakciju, a sumnjamo da bi se Sberbanka s tim šalila, hrvatsko ministarstvo financija, hrvatska Vlada, SOA, a pogotovo Uprava Fortenove… kako da to kažemo, a da se nitko ne uvrijedi... svi oni u svemu tome nisu baš jako bitni čimbenici. Drugim riječima, dosta su nebitni.
A Uprava Fortenove nikad dosad nije bila u situaciji da nije bila bitna. Pogotovo u ovakvim vlasničkim preslagivanjima.
I vidite sad, prvi put od Lex Agrokora nešto se u Fortenovi događa, a da Uprava i Fabris Peruško o tome nisu imali pojma i to su de facto doznali jednako kao i blagajnica u Konzumu, čitajući na portalima priopćenje Sberbanke i gospodina Alketbija. I iskreno, ima neke pravde da su bar u nečemu blagajnice u Konzumu makar jednom u životu na istoj razini sa svojom Upravom.
Čak bismo rekli da po pitanju sigurnosti radnog mjesta one mogu mnogo mirnije spavati nego članovi njihove uprave. A zanimljivo je da je, za razliku od nervozne reakcije iz Fortenove, premijer Andrej Plenković ipak reagirao nešto trezvenije:
"Vidjet ćemo uopće o kome se radi i je li stvarni ulagač ovaj koji se sada pojavio uz PR-agenciju. Nama je najbitnije da kompanija normalno funkcionira."
OK, vidi se da je i on malo zatečen, ali dobro se izvukao. U svemu je jedino bitno da kompanija normalno funkcionira. Ali što će čovjek u ovoj situaciji drugo i reći? Ne može reći, opet su mi zakazali radari, kad radare nikad nije ni imao. Ali doista jedino relevantno pitanje u ovom preuzimanju jest tko je doista taj novi ulagač. Ako ga uopće ima.
Jer pogledajmo što kaže izvješće SOA-e prije nego što je napisano, a bit će otprilike ovako napisano:
"Gospodin Saif Alketbi čak ni Googleu nije poznat kao neki veliki i značajni međunarodni investitor. Ali su ga Google, a onda i SOA, prepoznali kao bivšeg predstojnika Ureda Njegova Visočanstva, prijestolonasljednika Dubaija, šeika Hamdana bin Mohameda bin Rašida al Maktuma. Dakle riječ je više o političkoj nego o poslovnoj personi kao što je i prodaja Sberbankovog udjela u Fortenovi više politički iznuđena nego što je poslovno opravdana.
Pri tome imajmo na umu, kaže se u izvješću SOA-e, da su kupoprodajni ugovor za Fortenovu vrijedan 500 milijuna eura Rusi potpisali s Arapima, a Arapi su veliki i važni američki saveznici. A najveći saveznik Rusije u Nato paktu je Turska koja je u dosta dobrim odnosima upravo s Ujedinjenim arapskim emiratima, odakle nam dolazi naš novi suvlasnik Fortenove gospodin Saif Alketbi za kojeg - podsjećamo - nitko nikad u poslovnom svijetu nije čuo osim na dvoru šeika bin Rašida Al Maktuma."
I tako se u tom četverokutu između Dubaija, Moskve, Ankare i Amsterdama našla i ova transakcija s Fortenovom uz kako, doznajemo dobrodušnu asistenciju nekih naših ljudi koje je Fabris Peruško svojedobno potjerao iz Fortenove, a sad se, gle čuda, nalaze na Bliskom istoku.
Pa kad sve zbrojimo i oduzmemo, nešto nam govori da će u izvješću SOA-e stajati da je Fortenova dobila novog većinskog suvlasnika, ali tako da, kako da to kažem, starog nije izgubila. Ili drugim riječima, Sberbanka doista više ne drži dionice Fortenove, te dionice za njih sada drži gospodin Saif Alketbi.
I sve je k'o suza čisto, sve dogovoreno u četverokutu između Dubaija, Moskve, Ankare i Amsterdama.
Doduše možda i griješimo, možda će SOA otkriti kako je Saif Alketbi, dok je krstario Jadranom na jednoj od onih golemih arapskih jahti kojima se uvijek divimo, ponosni što nas takvi bogataši obilaze, ušao u Konzumov dućan u Podglavici kod Rogoznice i oduševljen ponudom na policama, rekao: "Ovo moram kupiti."
Zato ipak treba pričekati službeno izvješće naših agenata iz Dubaija, Ankare, Moskve i Amsterdama koje premijer, predsjednik, oporba i mediji sad nestrpljivo očekuju. Samo dajte da dečki dođu k sebi.
Onoj dvojici što su zabrijali s džointom i votkom u Amsterdamu i Moskvi treba neko vrijeme da se oporave, a i ovaj iz Ankare je navodno zabrijao s nekom trbušnom plesačicom. Tko će ga sad nać'.
Uglavnom, kakav god bio rasplet, između uprave i blagajnice mi se kladimo na blagajnicu.
