- Na površini imamo mirnu demokratsku tranziciju, ali ispod se još uvijek nalazi neka vrsta ne baš predvidljivog vulkana. Neki članovi DOS-a ne narušavaju toliko moj autoritet ? oni to ne mogu. Problem je u tome što oni taj autoritet kompromitiraju. - zaključio je dr. Vojislav Koštunica u razgovoru s novinarom International Herald Tribunea.
Nova vlast ubrzano radi na normaliziranju stanja u Srbiji i Jugoslaviji, ali taj proces zahtijeva toliko stvari odjednom da dolazi do neminovnih zastoja, prilikom kojih nestrpljivi ljudi puni gorčine znaju zanemariti zakon i uzimati pravdu ili "pravdu" u svoje ruke.
Ipak, na vanjskopolitičkom planu nižu se neminovni uspjesi, potpomognuti vještom kadrovskom politikom; nije slučajno na put do Zagreba (i o istom trošku do Mokrica na sastanak s Lojzeom Peterleom) poslat upravo Žarko Korać iz Socijaldemokratske unije, koji se u Građanskom savezu Srbije s Vesnom Pešić tijekom ratova istaknuo u protivljenju velikosrpskoj oružanoj politici.
Dakako, za sad sve ide glatko, razgovara se i s Amerikancima, ali će vjerovatno i "komšijska" nova vlast, kao i naša, ustanoviti da je Zapad lak na lijepim riječima i tapšanju po ramenu koje ne košta ništa, a mnogo tvrđi kad treba ruku zavući u džep i demokraciji pomoći konkretnom količinom šuškave konvertibilnosti.
Toga je svjestan i lider DOS-a, koordinator Grupe G17 Mlađan Dinkić, koji ne želi propustiti veliku priliku da SRJ uđe do 14. prosinca u MMF (inače će morati čekati do sljedeće sjednice Fonda u lipnju) i zato požuruje konstituiranje neophodnih organa, uz opomene tvrdoglavima da bi, u slučaju odugovlačenja, mogle opet proraditi "bubnjarske palice Dragoljuba Đuričića" (bubnjara grupe "Leb i sol" i Balaševića, koji je svirao na demonstracijama), čime vjerojatno misli i na "konkretnije" baseball palice koje nova vlast sad pokušava smiriti, ma koliko su joj bile korisne u probijanju policijskih kordona. - Mi imamo dva scenarija: jedan je da brzo uzletimo kao Slovenija, a drugi je da idemo jako sporo kao, na primjer, Rumunjska i Bugarska. - kaže Dinkić, ističući da se moraju iskoristiti prva tri mjeseca kad stranci nude suradnju.
Milošević zasad još šuti, i možda priprema konsolidiranje svoje stranke, ali dok se on odluči na nekakav potez pitanje je hoće li ostati dovoljno stranke za konsolidiranje. Generalna tajnica Gorica Gajević već je razriješena dužnosti na svoj zahtjev (tj. preduhitrila je smjenjivanje), a glasovi koji traže i ostavku predsjednika stranke sve su brojniji.
Među razočaranim socijalistima najviše je nezadovoljnika koalicijom sa salonskim staljinistima iz JUL-a, a mnogi iz redova nominalno vladajuće stranke čak su i omrznuli JUL jer su im tijekom vladanja njegovi članovi ispred nosa preuzeli položaj istaknutih soc-rukovodilaca (što bi se u Bosni reklo "guzonja").
"Odakle vjetar puše" uočio je i jedan od najrazvikanijih Slobinih ljudi, direktor Direkcije za obnovu i izgradnju Milutin Mrkonjić, koji je uputio poziv Koštunici da otvori novozavršeni most Varadinska duga u Novom Sadu, "osobno ili preko opunomoćenog predstavnika". Pragmatičari u DOS-u vjeruju da se stranka koja je izgubila vlast može raspasti i sama, bez pomoći sa strane; jedino su još oprezni zbog određenog broja policajaca i zloglasne Vojne kontraobavještajne službe koji su još pod kontrolom "bivših".
Ipak, prioriteti su gospodarstvo i vijesti poput onih da ponovno radi Zavod za obračun i plaćanja (platni promet), da je Peugeot zainteresiran za ulazak u kragujevačku Zastavu, da je Koštunica pozvan na sastanak lidera najrazvijenijih u Biarritz...
Još uvijek se nateže i oko Zakona o sveučilištima, a uglavnom studentski "Otpor!" najavljuje da će novu vlast motriti kao i staru te da u slučaju pojave negativnosti odmah stupa u akciju "Otpor broj dva." To zvuči ohrabrujuće ? ukoliko Koštunici ipak udari vlast u glavu (slabo vjerojatno, ali moguće), te postane "Slobo broj dva", suočit će se s istim onim ljudima koji su i prvog otjerali s vlasti.
