Jugoslavenska ljevica predložila je ovih dana donošenje Zakona o borbi protiv terorizma po hitnom postupku, a inicijativu su odmah prihvatili koalicijski partneri u vlasti, Socijalistička partija i Srpska radikalna stranka.
U pripremu zakona uključili su se i državni mediji, koji svakodnevno objavljuju izjave građana sa zahtjevom da se država mora odlučno obračunati s terorizmom.
Potreba za donošenjem ovog zakona objašnjava se širenjem terorizma, koji je potaknut izvana s ciljem izazivanja opće nesigurnosti i zastrašivanja građana, izazivanja krize, pa i građanskog rata, poslije čega bi uslijedila strana okupacija. U brojnim propagandističkim tekstovima tvrdi se da je terorizam novi oblik agresije na Jugoslaviju. To se dokazuje "terorizmom" kosovskih Albanaca, koje je podržao Zapad, zatim ovogodišnjim atentatima na ministra obrane Pavla Bulatovića, direktora JAT-a Žiku Petrovića i visokog dužnosnika SPS-a Boška Peroševića.
Pravni stručnjaci imaju drukčije mišljenje o terorizmu i atentatima. Prof. Vojin Dimitrijević, na primjer, tvrdi da u Jugoslaviji nema terorizma, jer je njegova glavna značajka da počinitelji terorističkih djela javno preuzimaju odgovornost za njih i time pobuđuju medijsku pažnju. "Ako se nitko ne oglasi, znači da se ne radi o terorizmu." I drugi pravni stručnjaci ukazuju na to da je motiv terorističkog čina uvijek politički i nosi jasnu političku poruku, dok kod klasičnih ubojstava to nije slučaj.
Prof. Kosta Čavoški ističe da nerazjašnjena ubojstva proteklih godina više upućuju na to da ih organizira netko iz državnog aparata, nego što se ona mogu pripisati "stranom, uvezenom teorizmu". On ukazuje na sličnost s eskadronima smrti svojedobno u Argentini i Čileu.
Teza o eskadronima smrti, koje organiziraju centri moći u državnom aparatu, dosta je prisutna u publicistici. Po njoj, motivi za atentate leže u potrebi eliminiranja neugodnih svjedoka, posebno za ratna zbivanja.
Od oporbenih stranaka o terorizmu najviše govori Srpski pokret obnove, koji tvrdi da je na djelu državni terorizam protiv svih političkih protivnika.
Oporbene stranke doživljavaju najavu antiterorističkog zakona kao pokušaj legalizacije daljnje represije. Uglavnom se tome ne pridaje veća pozornost, jer oporbenjaci tvrde da vlast može sa zakonom i bez njega učiniti sve što hoće.
Najčešće se iznosi mišljenje da novi zakon treba poslužiti za zabranu oporbenih političkih stranaka, koje bi se proglasile "terorističkim". Očekuje se nastavak nasilja i ograničavanje političkih sloboda.
Predstavnici pokreta "Otpor" ističu da novi zakon neće utjecati na njihovu aktivnost, jer svaka represija samo jača pokret.
