Ako ovo čitate, znači da svijet i dalje postoji unatoč suprotnim
predviđanjima kalendara drevnih Maja, ali to ne znači da nas u
konačnici ipak ne čeka apokalipsa jer prijetnji ne nedostaje - od
udara golemog asteroida, utjecaja klimatskih promjena do virusne
pandemije ili nuklearnog rata.
No, možete ostati mirni, agonija će biti duga. "Teorija o
trenutačnom smaku svijeta koji bi uzrokovao ma koji razlog je
apsurdna", tvrdi David Morrison, znanstvenik u NASA-i i
specijalist za život u svemiru.
"Zemlja postoji već četiri milijarde godina i još će ih mnogo
proći prije nego što Sunce naš planet učini nenastanjivim",
dodaje taj stručnjak koji se grozi priče o kraju svijeta 21.
prosinca 2012.
Za pet milijardi godina Sunce će se pretvoriti u "golemu crvenu
kuglu", no do tog će trenutka njegova sve veća toplina već
prouzročiti potpuno isparavanje oceana i nestanak zemljine
atmosfere. Sunce će se potom hladiti sve do potpunog gašenja, ali
nas to više doista ne bi trebalo brinuti...
"A sve do tada nema nijedne poznate astronomske ili geološke
prijetnje koja bi mogla uništiti Zemlju", naglašava
Morrison.
No, bi li prijetnja ipak mogla stići s neba?
Neki visokobudžetni hollywoodski filmovi bave se mogućnošću da iz
svemira dojuri golemi asteroid i udari u Zemlju. Takvu je
katastrofu, udar meteora promjera 10-15 kilometara na područje
današnjeg poluotoka Yucatana u Meksiku, naš planet preživio prije
nekih 65 milijuna godina, ali je vjerojatna posljedica bila
izumiranje dinosaura.
Takav je scenario vrlo malo vjerojatan, uvjeravaju stručnjaci iz
NASA-e koji na dnevnoj bazi pomno proučavaju nebo kako nam ne bi
palo na glavu.
"Već smo utvrdili da kratkoročno ne postoji prijetnja od tako
velikih asteroida kao što je bio onaj koji je ubio dinosaure"
koji bi se sudario sa Zemljom, tumači NASA, podsjećajući i na
činjenicu da ako i jest asteroid bio uzrok izumiranja dinosaura,
njegov udar nije uništio ni izbliza sve oblike života, pa bi i
čovjek imao pristojne šanse preživjeti neku takvu
kataklizmu.
No možda bi i teže posljedice po čovječanstvo imalo izbijanje
pandemije mutirajućeg virusa, nalik na prijenosnika ptičje gripe
H5N1.
No "ni iznimno teška pandemija ne može dovesti do smaka svijeta",
ustvrdio je virolog s Pasteurovog instituta Jean-Claude
Manuguerra u članku posvećenom smaku svijeta koji je objavio u
časopisu Sciences&Vie.
"Raznolikost imunih sustava tolika je da uvijek najmanje 1 posto
stanovništva bude prirodno otporno na zarazu", napisao je.
Unatoč činjenici da je Hladni rat završio, mnogima zamisao
kataklizmičkog nuklearnog rata nije nevjerojatna, a broj izravnih
šrtava takvog sukoba oviso bi o njegovim razmjerima.
No i neki regionalni konflikt - kao, npr., u slučaju da Indija i
Pakistan dođu na "briljantnu" ideju da razmijene nekoliko stotina
nuklearnih bombi - bio bi dostatan za stvaranje "nuklearne zime",
efekta koji bi imao teške posljedice po cijeli planet. Dim i
prašina gotopvo bi u potpunosti onemogućile dolazak sunčeve
svjetlosti do Zemlje, uvelike bi se smanjile padaline i snažno bi
pale temperature zraka, što bi onemogućilo ikakvo obrađivanje
zemlje, a to bi posljedično izazvalo opću glad.
Mnoge znanstvenike ipak najviše brine nešto drugo - neizbježne
klimatske promjene i opći porast temperature u konačnici bi
ljudski rod najprije mogli stajati glave jer nije riječ o pustim
teorijama,
Popratne prirodne nepogode kojima svjedočimo proteklih godina -
suša, poplave, strašne oluje i druge prirodne katastrofe - bit će
sve češće i sve snažnije, a temperatura će na cijelom svijetu,
ovisno o raznim scenarijima, do 2100. porasti za 2, 4 ili čak 5,4
stupnjeva Celzija.
A to bi moglo biti i više nego dovoljno za kolektivno
samoubojstvo ljudskog roda udisanjem stakleničkih plinova.
Odgovor će ubrzo dati termometar.
"Zemlja postoji već četiri milijarde godina i još će ih mnogo proći prije nego što Sunce naš planet učini nenastanjivim", dodaje taj stručnjak koji se grozi priče o kraju svijeta 21. prosinca 2012.
