Kad bih svoj život živjela iznova, vjerojatno bih se, umjesto glazbenom, bavila seksualnom industrijom - izjavila je neuvijeno Debbie Harry, središnja figura i pjevačica grupe Blondie. Iako glazbeni biznis, ali i šoubiznis općenito, katkad može biti vrlo nalik prostituciji, kao što to nerijetko ističu brojne uzdanice ženske scene pošto im pukne film pa odu u zasluženu bogatu mirovinu, mašinerija koja pokreće pop industriju zna biti još nemilosrdnija.
Svima nam drage pop ikone tako, u rukama ekspertnog tima, koji iza kulisa kroji nacrte uspjeha, u prilagodbi imagea ciljanom tržištu više sliče političarima u predizbornoj utakmici. Nije sporno da samo malobrojne uspijevaju isključivo zbog talenta, ali je isto tako neprijeporno da taj talent bez tjelesnih predispozicija i poznavanja pravila igre samo u iznimnim slučajevima može značiti mnogo, kao što tjelesne predispozicije i te kako mogu biti dovoljne za vodstvo u pop areni. Stas je često, dakle, važan koliko i glas, a katkad još i važniji. Nije li upravo Debbie Harry, pojavljujući se nedavno pred pohotnim fanovima koji su s likom (i djelom) dotične upoznati preko fotki (i ploča) iz tamo neke sedamdesetsedme, novim imageom netalentirane i dosadne rock and roll babe srušila golemi dio mita o sebi kao razornoj plavuši koja je jebački žderala sve pred sobom? I, na kraju krajeva, koliko su tom neželjenom transformacijom (tj. podsjećanjem na nju) na kraju izgubile i same pjesme? Uostalom, takav neprimjereni reunion nipošto nije mogao proći potkraj devedesetih, u doba najjačeg buma tzv. lolitapop scene, tj. sverastućeg fenomena spuštanja dobne granice aktualnih seks-simbola. Do lolitapop eksplozije dolazi upravo nakon fenomenalnih projekata fabriciranja tzv. boybandova i marketinški savršenoga girl-powera utjelovljena u likovima i djelima svake spajsice ponaosob.
Ponosno možemo dokazati kako ni Hrvati nisu kasnili za ovim trendom; štoviše, avangarda utjelovljena u liku tadašnje debitantice Minee (faza ?Vrapci i komarci?), Nikoline i pomalo zastrašujuće Veline, pokazala je da smo i te kako svjesni tekućih trendova u svijetu glazbenog seksepila.
No, ipak, put do sasvim uobičajene pojave jedne Britney Spears i isto tako sasvim otvorenog seksualnog koketiranja povezanog s nevinošću ranog tinejdžerstva bio je daleko od jednostavnog.
Premda pionirski stijeg nose muškarci, koji su, dominirajući prvim valom rock?n?rolla, prvi dobili dopuštenje za zavodničko njihanje bokovima i ostalu seksualno sugestivnu gestikulaciju, stvari se već početkom šezdesetih počinju mijenjati. Ženski seks-simboli, ali i općenito samosvjesni ženski role modeli, dotad su se mogli pronaći samo u filmskom svijetu, ponajprije u francuskoj kinematografiji (npr. Brigite Bardot, koja je i sama imala kratkotrajnu glazbenu karijeru). Stvari prve mijenjaju Ronettes, na čelu s Veronicom Ronnie Benett. Iako im socijalno okruženje i dalje nije dopuštalo da provociraju i izazivaju poput muških kolega, ne odveć lijepe djevojke teenyboppers scene ipak su svojom odvažnom pojavom, kao i pjevanjem o ljubavnim aferama svih vrsta, podizale temperaturu u muškom dijelu publike. Pravila igre otada postaju sve jasnija, a norme sve mekše.
Ipak, potkraj šezdesetih, u razuzdanoj flower-power eri, javljaju se i snažne ženske osobnosti koje su, nažalost, bile lišene bilo kakve seksualne samosvijesti, poput Joan Baez. No, ne treba zaboraviti ni svijetle primjere poput Warholove manekenke Nico, neodoljiva vokalnog i pojavnog začina društvu Loua Reeda (Velvet Underground).
S probojem punka kasnih sedamdesetih, sveprisutna Debbie Harry pokazala je kako i seks-simbol može biti više od lutke na koncu. Ta bivša Playboyeva zečica, svjesna da glavna zakonitost pop biznisa jest: ?pokaži SVE što imaš za pokazati?, još je i sad uzor brojnim wannabe glamuroznim platinastim plavušama. Nešto manje profinjenom seksualnom provokacijom tada je plijenila, danas pokojna, liderica punk sastava The Plasmatics, Wendy O. Williams, koja se obično odijevala samo u duge kožnate čizme, pjenu za brijanje i komadiće crne izolir-trake.
Osamdesete zato ostaju kovčeg s blagom. On se doduše znao pretvoriti u Pandorinu kutiju (nije li Nena sa svih svojih 99 luftbalona morala napustiti profesiju nakon neslavnog TV pojavljivanja s neobrijanim pazusima?), ali prisjetimo li se svih duplerica ?Brava? iz tog vremena, jasno je da su vedete zalijepljene na zidove naših soba tada bile i te kako seksualno osviještene. Sabrina i Samantha Fox pionirke su fenomena mokrih majica (desetljeće kasnije, Whitney Houston i D?Arcy iz The Smashing Pumpkins koriste se istim receptom, samo s manjim volumenima), a o veličini i prirodnosti njihovih grudi, koje se nisu stidjele pokazati i bez prozirnih majica, pričali su se mitovi. Negdje u to vrijeme, Kylie Minogue, svojom verzijom eksploatacije Lolita-kompleksa, postaje nenadmašan seks-simbol, da bi je danas zamijenila mlađa, iako izgledom zrelija, sestra Danii.
Madonna ipak ostaje kraljica. Provocirajući sve što stigne, od općenja s crnim Isusom u spotu ?Like a Prayer? do nevjerojatnih novinskih izjava i opčinjenošću ekshibicionizmom, prije negoli je postala majka zainteresirana za orijentalne mudrosti, Madonna je nalikovala na pravu pravcatu seksualnu životinju. Definitivna potvrda takvu imageu dolazi početkom devedesetih, kad izdaje i legendarnu foto-zbirku zabranjenih maštarija, nazvanu jednostavno ?Sex?. Ta je knjiga uzdrmala javnost otvorenim koketiranjem sa svim poznatim seksualnim sklonostima: sadomazohizmom, zoofilijom, pedofilijom, homoseksualnošću itd.
Devedesete donose revoluciju. Cher prolazi kroz 100 plastičnih operacija, ne odustajući od ideala vječne ljepote, Skin iz Skunk Anansie i Sinead O?Connor na pomalo čudan način pokušavaju (a kojiput i uspijevaju) žensku ćelavost učiniti ubojitim seks-oružjem, Nina Persson iz Cardigansa čednom arijevskom pojavom doslovce rastapa srca, Janet Jackson, Michaelova seka, podiže prašinu kad na naslovnici ?Rolling Stonea? rabi tuđe dlanove kao pokrivala za grudi, a gospodični Natalie Imbrugliji uspijeva istodobno izgledati i kao dječak i kao seks-bomba. Zanimljiva su to vremena kad se iz trenutka u trenutak izmjenjuju zakonitosti seksepila. Britancima se, primjerice, u jeku najveće popularnosti benda Catatonia dizao na njihovu pjevačicu Cerys Matthews, velšku inačicu bosanske poljoprivrednice, kao i na tragikomičnu skupinu sasvim prosječnih žena zamotanih u ambalažu paklenog plana prodaje instant-feminizma djeci (Spice Girls). U međuvremenu na njihovo mjesto zasluženo zasjedaju prave bombe - Mel, Natalie, Shaznay i Nicole iz All Saints, dok s druge strane Atlantika stvari postaju sve zamršenije s pravom eksplozijom feminističkih crnih atrakcija.
Nekome će se učiniti kako stalna potraga za seksualnošću u pop biznisu graniči s okrutnim seksizmom i mačizmom, pa makar se radilo i o karizmatičnoj seksualnosti današnje R&B scene. Možda. No, možda je ipak samo riječ o dvosmjernom biznisu. Šoubiznisu. A pandana takvom, kakav god bio, znamo - nema. Uostalom, prvoborka seksualno osviještenog feminizma, Chilli iz TLC, jednom je rekla: ?Velike grudi ne podrazumijevaju ljepotu. Ako ih imate, to je jedna stvar, ali ako ne, i to je OK.? Ili, kako bi je nadopunila Whitney Houston, preporođena seksi ikona, u svom posljednjem velikom feminističkom hitu: ?It?s not right, but it?s OK...?
