Koja čudna noć. Cijelo vrijeme imam osjećaj da bi bilo nekako bolje da nisam na cesti, ali nikako da dođem doma... O, ne!!! Naglo skrećem ulijevo jer su gospoda "Organi" na desnoj strani ceste i baš muče nekog jadnika. Bianca me začuđeno gleda i pita u čemu je problem. "Ma gledaj, čim skuže da smo ženske, zaustavljaju nas. Onda ja moram objasniti zašto još nisam prenjela auto na svoje ime..., pazi imam sve potvrde, papire, i pustit će nas na kraju, ali ne da mi se , ne da izgubiti pola sata s njima". Idemo okolnim putem, a ja se vidim kako me zaustavljaju negdje drugdje i ...Dovezla sam Biancu. "Bok bejbi, vidimo se sutra!", kaže ona. ( Biancu mi je Bog poslao, da mi sutra pomogne otpjevati prvi singl u duhu Mađarskog jezika). I ništa, idem dalje. Stajem stopistici, ali više nije samo jedna, već tri. Pričam im o svojoj večeri, ispitujem ih o njihovoj, one umiru od smijeha i ponavljaju: " E, kak' si luda, kak' si luda!". "Murjaci!", vrisne jedna, "ipak će te zaustaviti", a ja preklinjem "Shefa" da bude milostiv i ... " Jeeee!!!!", nije bilo ništa. Ali, noć je još duga. Odvodim ih baš kamo idu a umjesto hvala tražim da mi dođu na koncert. Kak mi se zove bend...
Sve sam bliže. Bijeg iz nelagode večeri vidim u našem susretu. Sklonište u tvom prisustvu. Osjećam strah koji se zarazno širi po tijelu, srce ga pumpa sve jače i jače. Neki tip mi se mota oko auta. Jedno vrijeme ga promatram, pa izlazim i trčim što brže, što dalje... Dal' brijem ili fakat ide za mnom? Osjećaj nelagode još uvijek je tu.
Čekaš me. I prije nego ti uspijem pasti u zagrljaj, dobivam upozorenje. Moram pažljivo zatvoriti vrata i svakako, smanjiti emocije. Ti si spreman. O da, ti si spreman, ne voliš čekanje. Moj strah ne izaziva u tebi željenu reakciju pa tražim novu taktiku. Što me zapravo zanima? Zasto jednostavno ne postavim pitanje? Kako bi trebao reagirati da zadovoljiš moj ego? Grub si, nježan si, a ipak prilično dostupan. Kritiziraš sve u mom ponašanju i pritom me obasipaš darovima. Voliš me, ali nekako ti se i ne sviđam, trebaš me, al' ponekad te nerviram, zoveš me, a radije bi bio sam. Ja ne odlazim, slušam tvoju potrebu, ostajem, ovdje sam.
Brineš li se za mene kad sam sama? Opet osjećam taj strah, sve je jači, sve stvarniji. Vozim, gledam u retrovizor, ne nitko me ne prati. 40- 50- 60- 50- 60. Da, ipak netko. Rotirka, upaljena lizaljka i unezvjereni tip koji mi maše da ga pratim. Jebi ga.
(Vezana jesam. Imam papire. Nemam prednju tablicu (!??), a još danas je bila tu. Sto kuna? Imam.)
- " A što bi mi vi to dali gospodična? Kako ćemo to riješiti? Što vam to "sve" znači, gospodična?
- " Pa, u nekim granicama pristojnosti, i naravno,- da vas ne uvrijedim".. Kaj hoćete da vam popušim...?
Ma nisam to rekla. Pustio me. Rekla sam mu da je baš dobar i da sam naučila lekciju. Zaželjela mu sve najbolje i oprostila se od njega uz već ranije spomenutu svoticu. Kolega ga je cijelo vrijeme čekao ispred auta. Hm, koja čudna noć...
Nakon avantura u Tunisu samo za čitatelje Klika najrockerskija manekenka i najmanekenskija rockerica hrvatskog showbiza Anđa piše o čudnoj noći u kojoj je uporno bježala od "Organa".