Dvadeset mjeseci je prošlo od potresa koji je devastirao Baniju. Pa čovjeku dođe toplo oko srca kad čuje da je na području Siska izgrađena prva zamjenska kuća. Svega 658 dana obitelj Brlić čekala je ključeve - i dočekala. Sad kad to znate, pogledajte što se može, ne u skoro dvije godine, nego u 8 mjeseci.
Evo što su Ukrajinci napravili kad je u pitanju obnova. Premda i dalje traje rat, premda granate i dalje padaju na tržnice a projektili na sajmove cvijeća, oni su obnovili i zgrade i pumpe i autosalone i ceste. Ukrajina je neuništiva, piše u opisu videa koji je na Twitteru objavio jedan ukrajinski parlamentarni zastupnik.
Nakon ovog, morali smo do Petrinje i Gline, provjeriti kako izgledaju kuće before i after. Zaboravite sad na projektnu dokumentaciju, konstrukcijsku obnovu i vladine zamjenske kuće. Dvadeset mjeseci nakon potresa Darinka Trgo otišla je u Petrinju, i kao da je putovala vremeplovom - pronašla je ljude koji rublje peru ispred kuće.
Prošle su dvije zime, dolazi treća, prošlo je točno 659 dana od Petrinjskog potresa. Na ulicama nije baš isto kao lani i preklani. Ali, nije se puno toga ni promijenilo. Geodetska poslovnica, frizerski, vrata koja ne vode nikuda. I dalje su tu - neobnovljeni. Nazorova ulica, koje se svi dobro sjećamo prvih dana potresa, i dalje je zatvorena za automobile, a kuće od urušavanje drže samo ovi stupovi.
"Ovdje je bio vaš salon? Kojem su u 8 mjesecu ove godine porušeni ostaci. Imali smo crvenu naljepnicu. Bila je za rušenje i to su riješili u 8. mjesecu. Znači, gotovo 2 godine ste čekali da vam sruše salon? Pa da", govori Melita Herceg, vlasnica kozmetičkog salona u Petrinji.
Ruši se, sporo, ali još sporije se gradi. Nekoliko stambenih zgrada i osnovna škola koju rade Mađari. I to vam je to u centru Petrinje - kaže nam Melita. Ona čeka da kontejner koji prokišnjava napokon zamijeni sa salonom kakav je nekada imala.
Na pitanje što misli kada će dobiti salon na starom mjestu, Melita odgovara:
"Pa mi smo se nadali da će to biti kroz 5 godina, ali iskreno ja vam čisto sumnjam."
Dvadesetak kilometara dalje, sat vremena od Zagreba, u Majskim Poljanama, odjeću peru - ispred kuće.
"Ja dan danas perem veš vani. Kad je zima i vani minus, nema pranje. Pa što onda radite? I ništa. Kuham u loncu, grijem vodu pa ispirem. Ja sam sretna jer se mogu otuširati kao čovjek, da ne smrdim. Ali, što se veša tiče - to je to", kaže Branka Majkić iz Majskih Poljana.
Od države su dobili uredski kontejner, pa od donacija mobilnu kućicu. A novu kuću grade im donatori iz Srbije.
"Dobila sam rješenje o uklanjanju objekta devastiranog od potresa, dobila sam i rješenje za pravo o obnovi od 55 kvadrata. Međutim, do danas je to ostalo kako je, ugovor nikada nisam potpisala, nitko mi se uopće nije ni javio", kaže Branka.
Da se nisu javili donatori, ne bi imala ni tople vode, a tko zna kada bi dobila kuću. Ovako bi u novu mogla useliti do Nove Godine. Branka možda hoće, ali obitelj Bjelajec neće. Ovako im je to izgledalo prije dvije godine kada su ostali bez krava, svinja i kuće. U međuvremenu krenula je obnova, ovo je izgradila država, sve ide sporo, poludovršeni su temelji, i rupa gdje je nekada bila kuća, koju su sami zatrpali.
Na pitanje ima li nade da će se radovi dovršiti, Mira Bjelajec iz Majskih Poljana odgovara:
"Mislim da je zadnji vlak otišao, Banovine neće biti više", rekla je.
"Mislim država obnavlja dom zdravlja, starački dom, školu, ali pazite - ako nema kuća, ako ljudi nemaju gdje živjeti pa što će nam javni objekti. Tko će ići u njih. Ljudi će se odseliti", kaže Branka Bakšić Mitić, dogradonačelnica Gline.
Jer problem nije više novac, nego papirologija. I zbog toga u Glini još nijedna kuća nije izgrađena iz temelja, a na cijeloj Banovini u 2 godine od potresa, država je izgradila samo šest kuća.
"To vam je naša svakodnevica. Zato vam kaže, govoriti o ruralnim područjima i obnovi - to je san", kaže Branka Majkić iz Majskih Poljana.
