Domaći krimić "Smrt djevojčice sa žigicama" imao je svjetsku premijeru na Pulskom festivalu, međunarodnu na Sarajevo Film Festivalu. Nakon toga, oduševio je publiku povratkom na lokacije snimanja na Rabu, gdje je prikazan u sklopu petog izdanja Rab Film Festivala, a od vikenda je u kinima. Nastao je prema istoimenom romanu Zorana Ferića. Redatelj filma Goran Kulenović gostovao je u Direktu
Film je snimljen prema hit-romanu Zorana Ferića za kojeg je sam autor opisao kao mediteranski “Twin Peaks", hoće li i film pokušati uhvatiti atmosferu čuvene serije, samo u mediteranskom štihu?
Možda bi se moglo tako reći, ja sam bježao malo od te usporedbe s Twin Peaksom, možda je malo nezahvalna usporedba. Knjiga je bizarnija, više ide u tom Twin Peaks stilu. Mi smo se višeoslonili na žanrovski dio, istragu ubojstva i na neke osobne drame likova. Ostalo je tu, naravno, Ferićevskog crnog humora i nekih bizarnih stvari, ali Twin Pekas je malo pretjerana usporedba.
Nećemo previše otkrivati, ali barem zaplet i glumačka ekipa?
U filmu se radi o patologu Feri koji dolazi nakon 10 godina izbivanja na svoj otok na kojem je proveo veći dio djetinjstva. Dolazi na sprovod kćeri svog prijatelja i paralelno se u tom trenutku dogodi da nađu leš na plaži. Znači, na rapskoj plaži nađu leš jedine prostitutke na otoku, Rumunjke koje je usput i transseksualac. I sad kreće istraga tog ubojstva, a paralelno najbolji prijatelj našeg glavnog junaka je policijski inspektor kojeg glumi Goran Navojec koji u tu svoju istragu sve više uvlači glavnog lika kojeg glumi Ozren Grabarić. I sad isplivavaju razne tajne koje taj otok skriva i koje skriva njihova prošlost.
Ono što je važno reći da je vrijeme u kojem se radnja odvija 1992. godina
Nije ratna tematika, rat je samo u trećem planu u smislu da je taj otok još više izoliran od svega i istraga ubojstva je na neki način izolirana. primjerice, ne mogu odvest tijelo na autopsiju u Rijeku i tako nekakvi detalji.
Što je uspjeh za domaći film i koliko se teško hrvatskom filmu probiti do međunarodnog uspjeha?
Za svakog autora je vjerojatno uspjeh nešto drugo. Meni je uvijek kao autoru bitnije da što više ljudi pogleda film. Važniji mi je svaki domaći gledatelj od možda nekakvog sudjelovanja na nekakvom dalekom festivalu na svijetu. Mada je i to lijepo otići,ali meni je primarno domaće tržište i ta publika koju sam ja već sa svojim serijama davno prije nekako pridobio i to je ono gdje ja gledam hoće li film biti uspješan ili neće.
Rekli ste da film 90 posto gledatelja smatra odličnim i da kažu da to nije kao pravi hrvatski film. Što to znači i zašto taj "hrvatski film" ima tu neku negativnu konotaciju?
Moram pojasniti da ne bi bilo zabune. To nije moje mišljenje, to je mišljenje gledatelja koji time hoće dati kompliment. Hrvatska publika ima jedan već dugogodišnji nesporazum s hrvatskim filmom što manjim dijelom je možda zaslužan hrvatski film sa svojim nasljeđem iz 90-ih, s lošim filmovima iz 90-ih ili možda nekim komornijim temama koje se danas forsiraju. Hrvatski film u prosjeku nekom nije ni bolji ni lošiji, ja bi rekao od američkog ili europskog filma. Imamo odličnih hrvatskih filmova. Evo ove godine samo na Puli je bilo 4,5 jako, jako dobrih filmova.
S obzirom na vaše iskustvo, što vam se čini koja je ta tajna. Što film ili serija mora imati da bi došlo do publike, da bi polučio uspjeh?
Teško je reći da postoji jedna formula. Imamo jedan dio publike koji je ruralni i orijentiran na jedne teme i imamo dio publike urbanije koji su se jako preorijentirali na strane serije i filmove i teško ih je dobit pred ekrane i u kino.
Nekako je dojam, da nedostaje smijeha, fali komedije i da je hrvatski film nekako mračan, tumoran, siv i da mu fali nekog šarenila
A dobro sad, to je stvar preferencije. Mi smo autorska kinematografija i ne radi specijalno za publiku. Možda bi se i HAVC trebao malo više orijentirati da pokuša naći projekte koji su malo više orijentirani prema publici. Imam dojam da sam s te dvije svoje serije nekako dokazao da publika kad im se da nešto domaće što im se dopada onda se u to zaljube puno više nego u nešto strano što im je možda dobro, ali nisu nikad tako emotivno vezani. Kakve reakcije sam imao za Crno Bijeli svijet. To su baš emotivne reakcije ljudi koji onda postanu baš fanovi.
Striming platforme svakako jesu sadašnjost i budućnost. Može li se kako tu i domaći film probiti?
Čini mi se da se domaći film probija već pomalo na tim striming platformama. Ja sam se jedan dan iznenadio, prije godinu, dvije, po HBO-u sam gledao što bi mogao gledati i našao sam svoj film iz 2007. 'Pjevajte nešto ljubavno'. Pojma uopće nisam imao da je na HBO. I sad vidim da se sve više naših filmova može vidjeti na tim platformama što je super. Samo ne znam koliko mi kao autori imamo od toga koristi.
Ali je svakako dobar znak da i hrvatski film dolazi do šire publike
Ima stvarno kvalitetnih filmova, možda tako preko stranih striminga naša ih publika prepozna.
I za kraj, kakav biste vi dali savjet našim gledateljima - kad upale striming platformu kako odabrati što gledati?
Ja najčešće po preporuci gledam. Često u društvima u kojima se krećem je tema- koja ti je dobra serija? Pa onda čuješ nešto, pa ti netko preporuči. Primjerice Braking Bed mi je rekao frend da pogledam. A ja sam onda rekao da neću jer je droga, nasilje..Ali on je insistirao i rekao da pogledam samo prvu. Naravno, nakon toga nisam više mogao prestati. Treba tražiti, od nekih odustaneš, ali najviše preko preporuke.
