Što na 11-godišnje mrcvarenje kaže čovjek koji je Sanaderu prvi izrekao presudu, je li normalno da slučajevi tako dugo traju, i je li pravedno da se silovateljima umanjuju kazne jer su bili u ratu, to su sve pitanja na koja je odgovarao gost RTL Direkta, sudac Visokog kaznenog suda - Ivan Turudić.
"Danas je po treći put donesena prvostupanjska presuda u tom postupku. Prve dvije su bile osuđujuće, sad je oslobađajuća. Vidjet ćemo što će reći Viši sud, to je Visoki kazneni sud. Ta presuda je nepravomoćna stoga ju je vrlo teško nedopušteno komentirati", rekao je Turudić.
Komentirao je i činjenicu da u Hrvatskoj unatoč tome što je poznato da se kralo, nema osuđenih ratnih profitera.
"Ne znam, možda postoji na neko sudu neki. Naravno da je to je poraz cijele borbe protiv ratnog profiterstva, kriminala počinjenog za vrijeme privatizacije. Ispada da su izmjene ustava, posebni zakon koji je donesen temeljem izmjena ustava 2010. godine, Zakon o nezastarijevanju bile besmislene, bile nepotrebne. To je bio jedan dekor", kazao je Turudić.
Može li Sanader već dogodine na slobodu?
Na pitanje je li točna pretpostavka da bi Sanader mogao biti na slobodi već sljedeće godine, Turudić odgovara:
"Nije, već mislim da je sad donesena presuda objedinjena za prva dva predmeta. Tu je određeno 10 godina i 8 mjeseci, postoji još jedna presuda koja nije spojena. Kada se tri presude spoje, one se smanje, nisu u zbroju. Nisam se bavio s tim, mislim da se tu radi da se očekuje 15 godine. Ako bi bila jedinstvena kazna zatvora od 15 godina, onda se može staviti prijedlog za uvjetni otpust nakon polovine izdržane kazne. O tome će odlučivati nadležni sud."
Na pitanje je li očekivao ovakav ishod, poništenja, Ustavni sud, Vrhovni sud, ponovna suđenja kada je prije 10 godina donijeli prvu pravomoćnu presudu Ivi Sanaderu, odgovara:
"Naravno da nisam. Ta presuda je donesena u postupku u kojem je rasprava trajala godinu dana, pisanje presude šest-sedam mjeseci. I onda je postala pravomoćna nakon otprilike godinu dana, negdje 2014. je postala pravomoćna. To bi po normalnom tijeku stvari bio dovršen postupka. I brzo i efikasno. Nastupila je apatija i rezignacija. Nitko više ne očekuje ništa, ne od tog postupka, nego ni za slične postupke koji su počeli s velikom pompom i pažnjom javnosti i medija. Sve polako pada u zaborav"
Na pitanje tko je kriv za ovakav ishod Sanaderovog suđenja, Turudić odgovara:
"Teško je odgovoriti. Ja sam sudio u tom predmetu. Onda je na toj crvenoj zastavi kap moje krvi. Neka objektivna odgovornost postoji. Zašto je tome tako, trebalo bi nekoliko emisija, ne želim braniti suce, ali nisu samo suci krivi. Krivi su loši zakoni, možda optužnice nisu bile adekvatne iako mislim da jesu. Niz je faktora koji su doveli do toga. Bilo je i zlouporabe od strane optuženika. Bježao je i jedno vrijeme bio nedostupan u Austriji, no ne može se samo na jednu stranu staviti da je kriv"
'Bio je ogledni primjerak'
"Bilo je ogledni, bio je prevažan. Radilo se o predsjednik vlade, o najmoćnijoj osobi u Hrvatskoj. Radilo se o najvećim kaznama u predmetu za koji je vladao ogromni interes i da je taj predmet završen bilo kakvom presudom, da je bio završen u razumnom vremenu bila bi odaslana poruka javnosti. I sad je odaslana poruka javnosti da mi kao država nismo sposobni nositi se s takvim krupnim predmetima. Ne samo sudstvo, ne samo pravosuđe nego cijela država…Gotovo da je poput neke kalkulacija da sada kad počne veliki predmet čujemo poznate odvjetnike koji kažu da očekuju da će biti za 10-15 godina i da treba održati prvi udar, istražni zatvor, podizanje optužbe, javna osuda po medijima, artiljerijska priprema. Nakon šest mjeseci ili godinu dana se to utiša i to postane jedan od niza predmeta s projektiranim ili predvidljivim trajanjem od sedam, osam, deset godina"
Na pitanje kako je biti sudionik takvog sudstva i pravosuđa, Turudić odgovara:
"Vjerujte mi na riječ, ja se ne osjećam dobro zbog toga. Cijeli život sam sudac, nisam ništa drugo radio osim bio sudac, to je sad 30 i više godina. Naravno da nisam sretan kad je tako loša percepcija sudstva čiji sam i ja dio", kazao je Turudić.
Percepcija pravosuđa nije dobra, a ne pomaže ni slučaj u kojem je silovatelju je kazna smanjena s 2 na godinu i pol - jer je 90-ih bio u ratu. I to nije prvi put. Status branitelja bio je olakotna okolnost ubojicama i pedofilima.
Na pitanje tko je odgovoran za to što se na slobodu puštaju silovatelji, pedofili, ubojice ranije jer su branitelji? Suci ili zakoni, Turudić odgovara:
"Naime, u Zakonu piše da se cijeni prijašnji život osuđeni, njegove olakotne i otegotne okolnosti. To može biti da ima veliku obitelj, da se bavi o petoro maloljetne djece, da je siromašan, da je iskreno priznao djelo, izrazio osjećaj krivnje i kajanja pa se često honorira i sudjelovanje u Domovinskom ratu. Teško mi je govoriti o odluci koji su donijele moje kolege. Meni se sviđa što je rekao Petar Bajan, u potpunosti dijelim stav. Ne možemo reći da su suci koji su donijeli takvu odluku povrijedili zakon. Pitanje je jesu li morali, zašto su tako napravili, ali ne mogu odgovarati za to što su tako učinili. Oni snose odgovornost moralnu za takvu odluku. Meni to ne zvuči dobro. Nikad se ne bih pozivao na to da mi treba jer bi to obezvrijedilo tu poziciju braniteljsku. Mi se smatramo da smo zaslužni za stvaranje države i onda bi ostvarivali male probitke da dobijemo 6 mjeseci ili 3 mjeseca manju kaznu zatvoru. Meni to djeluje nemoralno"
Može li se to promijeniti?
"Može se napisati u članku Kaznenog zakona da se sudjelovanje u Domovinskom ratu ne smatra niti olakotnom niti otegotnom okolnošću. No, zakon ne može sve propisati. Veliki broj ljudi i sudaca smatra da bi to trebala biti olakotna okolnost", zaključio je Turudić.
