Već četvrti tjedan u malom kvartovskom dućanu u zagrebačkoj Dubravi oznake ograničenih cijena rasprostranjene su po policama. Kako nam gazda objašnjava, za razliku od trgovačkih lanaca, malim je trgovinama bilo teže prilagoditi se takvim promjenama.
"Te promjene nastupaju preko noći, pa je nama malima teško. Ni prije nismo pretjerivali s cijenama, tako da nam nije bilo nemoguće. Imamo primjer da je nešto ograničeno na 3 eura, mi imamo to već za dva i pol eura. Ili, recimo, ulje je ograničeno na 1,72, mi smo ga prodali po 1,49 eura", kaže nam vlasnik trgovine Albert Musolaj, otkrivajući da su već ste bili jeftiniji od onoga što je Vlada ograničila u 90 posto artikala.
Ali problem je što tako minimalno zarađuju za plaće radnicima i sve ostale troškove, a još im je ukinut i rad nedjeljom. Zato ne traže ograničene cijene, nego marže. "Mali trgovac nema iste nabavne cijene kao neki veliki trgovački lanac, što je potpuno normalno. Vi naručite tisuću komada nečega, mali trgovac mora naručiti 10 komada, naravno da cijena u nabavi nije ista. Finalnom proizvodu je cijena ista i mali trgovac tu nema zarade", kaže predsjednik Hrvatske obrtničke komore Dalibor Kratohvil.
Dok se s predstavnicima trgovačkih lanaca više puta sastajao u Banskim dvorima, za probleme malih premijer do danas nije ni čuo. Na pitanje hoće li razmotriti taj njihov zahtjev, Andrej Plenković prvo je rekao da nije vidio tu informaciju i pitao gdje je to bilo, a za samu ideju rekao samo - razmotrit ćemo.
Mi smo zato razmotrili što s zbiva s ograničenim cijenama i ustanovili da su, recimo, špageti zamrznuti na 44 posto nižoj cijeni od lanjske, ali su "penne rigate", odnosno makaroni poskupili za gotovo 60 posto. Ili dok suncokretovo ulje stoji zamrznuto na 25 posto nižoj cijeni, maslinovo ulje je u prosjeku 45 posto skuplje.
Drugo je pitanje zašto je, uz Andreja Plenkovića, jedino Aleksandar Vučić, a ne recimo Emmanuel Macron ili Olaf Scholz građanima svečano obznanjivao da im daruje niže cijene.
"Vi ovakve mjere koje ograničavaju slobode poduzetništva ne možete očekivati u zapadnim razvijenim zemljam, zato što su to zemlje koje nisu socijalističke. Tako da me uopće ne čudi da oni, koji su odgojeni u socijalizmu, najviše vole ovakva rješenja", komentar je Borisa Podobnika iz Udruge Glas poduzetnika.
Tako recimo u Španjolskoj inflacija toliko udara građane po džepu da se bilježi ogromni porast krađe namirnica. I umjesto da Vlada snizi cijene, u trgovinama su počeli zaključavati boce maslinova ulja. "Krađe u trgovinama diljem zemlje odražavaju možda 1 posto prodaje - govorimo o stotinama milijuna eura", kaže Carlos Cruz iz jedne španjolske konzultantske tvrtke.
Netko bi rekao, tko im je kriv kada nemaju vlast koja se dosjetila zamrznuti cijene. "Samo mi se nekako čini da je Vlada tu uskočila zato što imamo šest mjeseci do izbora, pa je dobro biti Robin Hood koji spašava sirotinju", dodaje Podobnik.
A Robin Hood spašava tako da se po istoj najvišoj cijeni prodaju, između ostalog, baš sve pelene. Ili mliječne čokolade. "Proizvodi nisu isti. Ne možete reći da morate prodavati Fiću i Mercedesa po istoj cijeni. Tako da je i tu malo nelogičnosti", zaključuje Albert Musolaj iz trgovine s početka priče.
Sa superizbornom godinom pred vratima, logika je, čini se, stavljena sa strane.
