Jučerašnja ceremonija dizanja zastave na Trgu nebeskog mira u Pekingu bila je jedina veća svečanost kojom se u glavnom gradu obilježilo tri četvrt stoljeća od osnutka Narodne republike Kine. A u ponedjeljak, pred tri tisuće članova Komunističke partije i stranim predstavnicima, predsjednik je uoči Nacionalnog dana upozorio na, kako je rekao, nemirno more pred sunarodnjacima, ali i rekao da su spremni za sve izazove.
Dok zapadni mediji skromne proslave i govore o teškim vremenima uzimaju kao potvrdu da je nacija u ekonomskoj krizi, Zorana Baković, dopisnica Dela za Aziju i jedna od naših najvećih poznavateljica zemlje u kojoj živjela preko 30 godina, kaže da izostanak sletova i mimohoda ne znači da se obljetnica ne slavi. Štoviše. "Ona se iznimno jako slavi, s naglaskom na domaću potrošnju i poticajem da svaka kineska obitelj čim više putuje i troši tijekom ovog zlatnog tjedna, jer oni imaju cijeli tjedan za slaviti, i ta domaća potrošnja je u velikom fokusu u ovom trenutku", ističe Baković.
Da, od vremena cvjetanja stotinu cvjetova i Maove Kulturne revolucije kada je zemlja bila u kaosu, a deseci milijuna bili proganjani i ubijani, Kina je i dalje komunistička, ali sasvim druga zemlja koja je došla i do svemira. Posljednjih desetljeća život se popravio baš srednjem sloju u sve brojnijim milijunskim gradovima. A promijenila se i geopolitička pozicija, kako tumači Zvonimir Stopić, povjesničar koji je doktorirao u Pekingu. Ukratko, Kina ne želi rat. "Kina jest svjetska sila, ne na nivou na kojem su SAD, ali njoj treba mirno okruženje, reginalno, ali i globalno, jer ako nema tog globalnog mira, začas se Kinu može tretirati kao neprijatelja, čisto zato što stoji u nekakvoj kontra situaciji prema Zapadu", smatra Stopić.
Zato, Kini od samog početka nije odgovarala ruska agresija na Ukrajinu, iako je Xi nastavio održavati dobre odnose s Vladimirom Putinom. I da može, isti čas bi učinio nešto da taj rat stane. "Ne zaboravimo da je kineska inicijativa "pojasa i puta" išla preko Ukrajine ka Europi, i ona je ovim ratom prekinuta u tom dijelu, a onda poslije ratom na Bliskom istoku prekinuta i u drugom segmentu, što je Kini veliki problem. Tako da Kina definitivno nije bila spremna dati podršku Vladimiru Putinu i Rusiji", podsjeća Zorana Baković.
A sada kada vrije na Bliskom istoku, Kina bi i ondje mogla odigrati ulogu, s obzirom da je već posredovala u pomirenju Irana i Saudijske Arabije. Veza Teherana i Pekinga postoje i sada, na rubu totalnog rata. "Kini nije u interesu da taj rat još eskalira, i onda kad su se malo raketirali Izrael i Iran, kad je izgledalo sve dogovorno, tu se isto vjerojatno jako lobiralo da to ne eskalira još, jer će to Kinu zasmetati. Ona ne želi rat oko Irana, to nije nešto što bi joj išlo u korist", zaključuje Stopić.
Kina je izgradila dobre odnose sa svim islamskim zemljama i od početka je bez zadrške podržala Palestinu, kompromitirajući odnose sa Izraelom. "Izrael im je bio izvor vrlo bitno sofisticiranih tehnologija, no tu je sada Kina išla do kraja. Istina, nudi nekakve mirovne planove i rješenja koja ne djeluju prihvatljivima, niti naročito dubokima. Međutim, vrlo je očito da će Kina tu ostati na strani palestinskog naroda i svih onih koji stoje iza Palestine", uvjerena je Zorana Baković.
Pitanje je samo hoće li iskoristiti eskalaciju i ostvariti ono što joj je i cilj i korist, vraćanje Tajvana u sastav Narodne republike. Jer mnogi brinu da Kina u rastućoj globalnoj krizi - svoj potez tek treba odigrati.
