Kasni li i vama posljednjih dana pošta? Neki dan smo se zapitali hoće li nas uskoro pokapati Nepalci ili Filipinci jer nitko ne želi biti grobar, a danas se pitamo hoće li nam uskoro stranci donositi i poštu, jer nitko ne želi biti poštar. Odgovor je: da, već je donose, u Dubrovniku su poštari Filipinci. Plaće su male, prosječno oko 700 eura. Pa ne čudi što se u ovom trenutku traži 134 čovjeka za dostavljanje pošte.
Nekad su im skladali pjesme, danas gotovo više nitko ne želi u poštare.
Nino Vidrih preko 30 godina raznosi poštu. Zna svakog susjeda, svaki ulaz, svaku zgradu. Lijep je to posao, pogotovo za one koji vole razgovor i ljude.
"Stalno si u nekom pokretu, srećeš zanimljive ljude tako da u svakom trenutku je izrazito dinamično", rekao je.
I nažalost, slabo plaćeno. Rade sve više, očitavaju i struju i plin. Upravo zbog sve težih uvjeta u mnogim dijelovima Hrvatske poštara više nema. Pošiljke kasne, cijela sela i gradovi danima ne dobivaju poštu.
"Mislim da je plaća i visina plaće možda jedan razlog što nema toliko dovoljno zainteresiranih da budu poštari", smatra Vidrih.
Prošle godine Poštu je napustilo 200-njak radnika, zbog niskih primanja već je godinama problem naći nove ljude. Uprava sada traži 100 novih poštara, ali s početnih 700 eura teško je biti konkurentan.
Krešimir Domjančić, glasnogovornik Hrvatske pošte ističe: "Mi konstantno imamo fluktuaciju radnika. Radnici dolaze, radnici odlaze. Po ovim uvjetima još uvijek postoji interes. Naravno svjesni smo situacije, svjesni smo ove velike inflacije".
Interes postoji, ali u zadnje vrijeme sve češće stranih radnika. Dubrovčanima poštu donose Filipinci. U gradu elitnog turizma i visokih cijena, jedino oni, čini se, pristaju raditi za malo novce.
Nisu problem samo plaće već i opasnosti koje svakodnevno vrebaju na poslu. Odlazak na posao za mnoge poštare znači i glavu u torbi. Čak 18 prošle godine napao je pas, a 61 poštara orobili su razbojnici.
Zašto onda uopće izabrati zanimanje poštara? Nikola Ceranac ima 87 godina, od kojih je pola proveo u Pošti. Unatoč svemu, kaže, opet bi odabrao isto. Posao ima puno dobrih strana. U zlatna vremena, penzioneri su bili široke ruke. Uz napojnice od penzija mogla se zaraditi još jedna plaća.
"Nisu imali velike plaće nikada, ali oni su imali bakšiša dovoljno jer se nosila gotovina. Danas uglavnom svi dobivaju plaće na račune, poštari nose malo novca i dobivaju malo bakšiša. I nezadovoljni su sa malom plaćom", ističe umirovljeni Ceranac.
Sve je glasnije pitanje hoće li za koju godinu itko uopće htjeti dostavljati pisma, pakete, opomene ili sudska rješenja. Ljudi koji su navikli da im dobro poznata lica svaki dan dolaze na vrata, nisu optimistični.
Nekoć je poštar zvonio dvaput, danas je dobro ako na vratima pojavi jedanput u tjedan dana. Nešto se mora mijenjati, inače ćemo poštare gledati samo u serijama.
