Posvuda pa i u dvorištima diljem zemlje sve češći gosti su zmije. U Hrvatskoj ih živi 15 vrsta i po tome smo jedna od rijetko bogatih zemalja u Europi. Što kada ih ugledate ili još gore, ako vas ugrizu? Darko Karamazn i Vlado Lađarević iz Udruge Zmijolovac, ujedno i najpoznatiji hrvatski lovci na zmije, gosti su Direkta.
Vi ste iz Slavonskog Broda, ali na intervencijama ste posvuda diljem zemlje. Kako to onda uopće funkcionira? Netko nazove 112, a dođete vi iz Slavonskog Broda.
Vlado Lađarević: Upravo tako. Građani u panici i problemu sa zmijama zovu Centar 112 koji ih prespaja s nama, Udrugom za zaštitu životinja Zmijolovac jer posjedujemo rješenje za izvođenje zabranjenih radnji. Ne smije svatko hvatati zmije, nego onaj kome je odobreno, a to smo mi. Jedinice lokalne uprave, koje su trebale to riješiti zakonski i donijeti odluku tko će to učiniti, ili su učinile ili nisu. Uglavnom poziv završava k nama i kada nas jedinica, općina ili grad angažira, mi dolazimo na lokaciju i radimo hvatanje i izmiještanje zmija koja predstavlja problem za zdravlje i imovinu ljudi.
Jasno. Kako izgleda ta intervencija kada dođete na teren? Pripremili ste nam i kutiju.
Darko Karamazan: Da, pa prvo znate što je. Moje bogatstvo je ono što se bavim time već preko 40 godina. Hvatao sam za Imunološki zavod i onda sam se naučio hvatati. Znam njihovo stanište gdje se voli skriti. Kada dođem, procijenim situaciju gdje se mogla skriti.
Gdje se najčešće kriju?
Darko Karamazan: Od kauča, plafona, štednjaka, kuta, da ne kažem auta. Ne znam sve što bih nabrojio gdje ih sve nisam našao.
I kako onda kad izađete na treren?
Darko Karamazan: Imamo ovdje kukicu koju uhvatimo na sredinu tako i pomogne se rukom, donesem i stavim u kutiju. Pustim je dolje, zatvorim i to je to. I onda ju vraćamo natrag u njezino priordno stanište.
Imali ste dosta neobičnih intervencija. Jedan dan ste imali rekord po broju zmija, koliko ih je bilo?
Darko Karamazan: Da, to je bilo 54 komada u Goricama kod Nove Gradiške. Tamo je bilo dosta puno, vjerujte puna kutija i bilo mi je žao ići kući, a tada sam radio i za Imunološki zavod i onda sam našao vreću od gnojiva i stavio sam u tu vreću. Kako sam išao među šikare, tako mi se vreća poderala. Nisam shvatio, tek sam onda vidio da mi je nešto u čizmi. Pogledam, ono moja riđovka. Tko zna koliko ih je pobjeglo.
I to ova otrovna riđovka?
Darko Karamazan: Onda sam ih htio uhvatiti kliještima - uhvatit ću, neću uhvatiti pa sam razmislio kad ju diram, hoće ugristi pa sam rekao da neću. I onda je ona izašla van polako. Gledao sam, u to vrijeme je bila protuvrijednost deset maraka, ali nema veze, neka je preživjela i ona i ja.
Je li vas ikada ugrizla zmija?
Darko Karamazan: Ne.
Svojevrstan je fenomen što sada puno češće viđamo zmije u urbanim sredinama. O čemu se radi?
Vlado Lađarević: Razlog za to je u svakom slučaju više. Nije jedan faktor presudan koji odlučuje o tome. Razlog su klimatski uvjeti, razlike između jedne i druge godine u populaciji zmija i njihovih glodavaca s kojima se oni hrane i razlika je, naravno, u obrazovanju ljudi. Ljudi su sve više obrazovani i dobili su informacije na raspolaganje kako su zmije posebno zaštićene životinje, kako ih trebamo čuvati i nikako ubijati, kako su korisne i na taj način sve više ljudi se odlučuje da te životinje spasi i pozivaju u pomoć, a ne ubiaju ih.
Poskoci u Zagrebu, iznenađuje li vas to?
Vlado Lađarević: To je sasvim normalna pojava, okolica Zagreba je također stanište poskoka. Što je zmija bila daleko blaža, imali su više prehrane. U ovom trenutku velike su vrućine i poskoci nam se pojavljuju, traže sklonište i hranu.
Ima smisla. Kako bi se ljudi trebali ponašati u situaciji kada vide zmiju, ali i u slučaju da ih ugrize?
Darko Karamazan: Kada ih ugrize, što prije doći do liječnika. Ne treba se uplašiti da zaboravi da se ne smije podvezvati taj dio rane, isisavatai ili nešto drugo. Ništa, najbolje samo ublažiti, hladno nešto staviti i što prije liječniku. Kad naiđu na zmiju, ne bi bilo dobro da se netko igra s njom, da je pokušava uhvatiti ili nešto jer nije dovoljan stručnjak, plaši se da će ozlijediti zmiju, da će sam sebe dovesti u opasnost da ga neće ugristi.
S obzirom na to da ste bili na mnogim intervencijama, kako se ljudi ponašaju u praksi? Što vam se čini, znaju li se ponašati kada vide zmiju? Zmije ne bi trebale izazivati toliki strah kod ljudi jer one neće napasti tek tako.
Vlado Lađarević: Upravo tako. Zmija sama od sebe nikada ne napada od čovjeka jer čovjek je za zmiju predator. Ona misli da će ju čovjek napasti. Ali jako je prisutna ofidiofobija, strah od zmija. Ljudi od svih životinja imaju upravo najveći strah od zmija. Zmije su te koje nam ulijevaju najveći strah, a taj strah dolazi upravo iz neznanja. Ukoliko je naše neznanje veće, utoliko nam je i strah veći. Upravo zato Udruga Zmijolovac provodi edukacije u obrazovnim ustanovama i predajemo kako je zmije potrebno razumjeti i nikako ih ubijati. Potrebno ih je sačuvati. Ako nam predstvalja problem u našem okruženju, treba ju zaobići, a ako ju nije moguće zaobići, ako nam smeta u našem posjedu ili ugmiže u neki od prostora u kojemu boravimo - automobil, sobu ili neku od javnih ustanova, potrebno je pozvati 112 ako je potrebno da taj poziv kanalizira stručnim služabama upravo tako kako bi se ta zmija izmjestila i osigurala.
Jasno. Od ovih 15 vrsta zmija koje imamo u Hrvatskoj, samo tri su zapravo otrovne. Kako ih razlikovati?
Darko Karamazan: Njih tri poznajemo, to su ovaj imaju trokutastu glavu, glava je veća od vrata. Jedna stvar po kojoj mi prepoznajemo najbolje, imaju ravne zjenice na očima, ove ostale imaju okrugle zjenice i imaju kratak rep, špicasto kratak. Inače su sve ostale imaju produženi rep. Ali ove imaju kraći, špicasti rep.
Vlado Lađarević: Imaju cik-cak šare.
Po čemu je specifičan zmijski otrov, kad govorimo o kozmetici?
Darko Karamazan: Došao mi je jedan čovjek, neki menadžer iz Francuske i tražio da probam za njega musti otrov da ga sušim u prisustvu struke liječnika. I on je, kada sam ga pitao čemu služi to, rekao da doilazi kao supstanca u proizvodnji ruža za usne. Zinuo sam, reko Bože moj, što se sve neće. Znao sam da za Imuniološki zavod proizvodimo jer oni rade serum protiv ugriza. Znali smo da nekad su Galenika iz Beograda, Krka Novo Mesto, Pliva, imunološki, kod nas u selo Šumeće dolazili skupljati zmije. To je bilo za proizvodnju lijekova i za proizvodnju seruma.
Znam, rekli ste mi da niste pristali na kraju. To bi bilo i protuzakonito.
Darko Karamazan: Ne mogu, nisam imao dozvolu, nemam odobrenje.
U svakom slučaju puno vam hvala na svim ovim informacijama.
POGLEDAJTE VIDEO: 'VIDEO Mojmira s pitonom oko vrata odjavila emisiju. 'Pusa bok oko mene Abdula'
