Idemo sada do Pariza, gdje je na globalnom summitu investitora s bivšim premijerima i šefovima svjetskih kompanija i bivša hrvatska predsjednica, Kolinda Grabar Kitarović.
Što ima u Parizu? Osim što sam vas izvukla s večere?
Izvukli ste me s radne večere, pada kiše, sprema se sutra za investicijski summit. Mislim da će biti dosta bitan.
Naša je glavna tema večeras Dan žena. Kao bivša predsjednica koju prepoznaju i u svijetu: zanima me - kako biste usporedili kako vas doživljaju u Hrvatskoj i vani.
Ne bih generalizirala, posebno u Hrvatskoj jer i kod nas ima divnih ljudi koji me pozitivno dočekuju, ljubazni su i prepoznaju ono što sam učinila u životu i kao predsjednica.
Ali općenito, doživljaj vani je puno pozitivniji, bolji, nevjerojatna je ta prepoznatljivost u svim državama svijeta. Doslovno u zračnim lukama, u restoranima na nogometnim utakmicama. Često se vani što se smatra vrlo pozitivnim izražavanjem emocija, biti s ljudima i pokazivati da smo svi isti. Nekako kod nas je nailazilo na kritiku. Ne cijelog društva, ali pojedinog dijela društva i medija.
Mislite li da ste kao predsjednica bili žrtva predrasuda i da vas se procjenjivalo na temelju izgleda, ne sadržaja? Odnosno, procjenjuje li se vaše muške kolege po istim kriterijima?
Apsolutno, nikada nećete čitati kao prvu vijest nekog državnog posjeta što je obukao neki predsjednik države ili vlade. Jesam li bila žrtva? Neću to reći. Nikad se ne želim smatrati žrtvom, svatko od nad odgovara za ono što radi i svatko je kovač svoje sudbine. Ali da sam se susretala s ogromnim predrasudama, jesam.
Pokušala sam to mijenjati koliko sam mogla. Nekako očvrsnete, naučite se nositi. Ali uvijek me zabrinjavalo kako takva retorika, ako je usmjerena prema ženama, utječe na opće stanje u društvu, kako to djeluje kao presedan kako će se kolege ponašati prema kolegicama, ili članovi obitelji prema ženama. Bojim se da smo zadnjih godina napravili puno koraka unatrag. Tome nije kriva samo pandemija, nego i razina rasprave u društvu.
Yacinda Ardern, Sanna Marin, Kaja Kalas u Estoniji. Brojne su političarke postigle zapažene uspjehe. Mislite li da ima istine u tome da su žene bolje liderice?
Nikad ne dijelim po kategorijama žene i muškarci ili po etičkim ili nekim drugim odlikama, nego gledam nekoga kao osobe. Ali je činjenica, gledajući istraživanja i prakse, da žene pokazuju širi spektar osobina. Od žena se očekuje da budu čvrste, ali i da pokažu emocije. Iako moraju biti pažljive koje emocije, kada i kako pokazivati. Očekivanja društva su puno veća. Karakteristično za liderice je da pokazuju više empatije.
To nije biološka karakteristika, nego nešto što smo stekle i naučile u životu. Što su se same susretale s toliko predrasuda i isključivosti da, kad gledamo svijet oko sebe, promatramo ga drugim očima i razmišljamo o onim drugima koji su marginalizirani na bilo koji način. To dovodi do toga da koriste veče potencijale društva što znači da time pridonosite i razvoju, ne samo svake osove, obitelji, zajednice, nego i cijelog društva.
Kad su u pitanju žene u Hrvatskoj, koji su po vama ključni problemi s kojima se hitno treba pozabaviti? Je li to pitanje nedostupnosti pobačaja, obiteljsko nasilje ili nešto treće?
To su oni koji se odnose na najveći postotak stanovništva, na sve žene. Neki govore da to nije tako, ali nema žene koja se nije susrela s nekom vrstom seksualnog ili drugog zlostavljanja. Naše kavalirsko društvo misli ako date nekom kompliment, ako malo ženu zagrlite i potapšate ju po ramenu da je to znak bliskosti. Ne, to može biti vrlo uvredljivo. I nasilje, seksualno, ekonomsko, verbalno, zlostavljanje najveći problem. Time se moramo jako pozabaviti, ne samo po pitanju žene nego i ostatka društva.
Svjesni ste da će nakon ovog vašeg gostovanja u Direktu mediji pisati da ste u kampanji za novi mandat na Pantovčaku, kao što je nakon svakog vašeg pojavljivanja
Na to ne mogu utjecati, Odgovorna sam samo za ono što kažem, a ne za ono što netko misli da sam rekla ili napravila.
Izgleda kako mnogi u Hrvatskoj priželjkuju vaš povratak u politiku. Imate li takve ambicije?
Da li neki priželjkuju to je stvar osobnog izbora. U ovom trenutku nemam nikakvih ambicija po pitanju unutarnjo-političke scene, ali i dalje gajim velike ambicije da za hrvatsko društvo i državu napravim što je bolje moguće. Pa i moje sudjelovanje na Investicijskom samitu sutra u Parizu u tom je pravcu.
Nedostaje li vam politika?
Ne.
Što kažete na ovo što kaže Severina, odnosno Eleanor Roosevelt, pristojne žene rijetko stvaraju povijesti. Je li tako?
Imam i naljepnice i behave s tim natpisom, to je doista tako. Žene koje se ponašaju sukladno pravilima, kako se od njih očekuje od društva ne mogu promijeniti stvari. Zato treba biti ledolomac, kad probijete staklene stropove i labirinte to zna i boljeti jer dobijete krhotine po sebi. Ali da nema takvih žena ne bi danas nama bilo bolje niti će sutra biti bolje.
