Srbija i i svi njezini ljudi nikada nisu doživjeli ono što se dogodilo u subotu. Predvođeni studentima iz cijele zemlje, neke procjene kažu da je i do pola milijuna ljudi bilo na ulicama Beograda, u najvećem prosvjedu u povijesti Srbije. Prizore su cijelog dana pratili mnogi i izvan njezinih granica, i ostali duboko impresionirani.
"Beograd je vidio brojne i mnoge slične demonstracije, iako ove, što se tiče estetike i organizacije, izgledaju zaista fascinantnije. Ovo su možda jedinstvene jer su jedinstvene u ovom trenutku - dakle, drugdje u Europi nemamo studentsku bunu kakvu ovdje vidimo", ističe povjesničar Tvrtko Jakovina.
I još dok je prosvjed trajao vidjelo se kako su očekivanja svih sudionika očekivano velika. "Što poslije? Poslije je nada da će se nešto promijeniti i da će istina izaći na vidjelo", rekla je Sandra Miletić. "Samo da znaju da mogu biti smijenjeni, da možemo računati da će biti fer i pošteni izbori i generalno da živimo bolje i dostojanstvenije", nadala se Marija Krivosić.
Studenti se više neće moći odmicati od politike
"I šta ćemo sad?", pitanje iz Konstraktinog hita odjekuje još od subote. Režim nije pao, što nitko nije ni očekivao, ali konkretne promjene ne dolaze već četiri mjeseca otkad je u padu nadstrešnice na željezničkoj stanici u Novom Sadu ubijeno 15-ero ljudi.
Nakon Madonne, studente sad podržava i Manu Chao, autor hita "Politik Kills". No, iako se cijelo vrijeme odmiču od politike, Žarko Korać, potpredsjednik Vlade iz vremena Zorana Đinđića sumnja da tako može i dalje.
"Naravno da su politički zahtjevi potrebni, uostalom svi koji su tako dirljivo dočekivali studente, izlazili na ulice i hranu im pripremali, oni znaju da je ovo ustvari protest protiv Vučića i da je za korupciju i pad te nadstrešnice odgovorna njegova vlast. Tako da će sada biti zanimljivo što će studenti reći", naglašava Korać.
Pobuni nije kraj
A studenti za Direkt kažu - pobuni nije kraj. "Subota definitivno nije bio Dan D. Naša borba se nastavlja dok se svi zahtjevi ne ispune", rekla nam je Dunja Broćić, studentica Strojarskog fakulteta u Beogradu.
Ipak, ni najveći prosvjed u povijesti zemlje nije bio dovoljan da predsjednik, barem javno, imalo ustukne. "Šala i igara oko rušenja Srbije je bilo već previše. Sačuvat ćemo Srbiju i obraniti je. Pobijedit će Srbija!", poručio je Aleksandar Vučić za svoje društvene mreže.
Inače, mnogi ovih dana spominju famozne prosvjede 5. oktobra 2000. kada je ogromna masa ljudi na ulicama Beograda prisilila tadašnjeg predsjednika Slobodana Miloševića da prihvati poraz na izborima. Vučić mu je tada bio ministar informiranja, ali situacija je bila drukčija - prosvjede su predvodili političari, uz podršku iz inozemstva, čega danas nema.
Stvari bi mogle eskalirati
"Danas nitko ne dvoji o demokratskom legitimitetu Vučića, i danas mnogi imaju golemu korist od Vučića kojega, za razliku od Miloševića, smatraju faktorom stabilnosti u regiji. To katkad izgleda gotovo apsurdno", ističe Tvrtko Jakovina.
Zbog svega toga, teže je očekivati da Vučića doživi sudbinu Miloševića, ali bi stvari mogle eskalirati. Gandijevski pristup studenata mogli bi zamijeniti neredi.
"To ne može ići unedogled i doći će do nekog incidenta. Ljudi će biti umorni i bit će im dosta ove vlasti. Ali moje ključno pitanje glasi - je li Vučić vrsta političara, pa i čovjeka, kojem ovo ustvari na neki način i odgovara", zaključuje Žarko Korać.
Pitanje je, dakle, hoće li se i 15. travnja ponovno dogoditi isti ovakav prosvjed kao u subotu. Hoće li glavni slogan i dalje biti pumpaj. Pitanje je i što će sada "ćaci", navodni "studenti koji žele učiti", u subotu ograđeni u parku ispred ureda predsjednika, uz jake policijske snage. Nazvani po grafitu s gimnazije u Novom Sadu na kojem je netko umjesto 'đaci' napisao 'ćaci u školu', misleći na povratak na nastavu umjesto bojkota. Što sa "ćacilendom", kako je nazvan njihov kamp, gdje su osim plaćenih statista dovedeni su i kriminalci i huligani i traktori. Iako je "Ćacilend" danas napušten, kolega novinar ipak je napadnut dok je pokušao čuti nekog od "ćacija". Opasnost od nasilja sve je veća.
