Opuštanje u velikom plaventilu, bez osvrtanja oko sebe nekad može biti teško. Možda velike psine u Jadranu nema često, ali scene iz Ralja teško je zaboraviti.
“Ja ne znam zašto, ali sama pomisao, sama riječ morski pas mi već izaziva nekakvu strepnju”, kaže Marija Vukušić iz Splita.
“Ja nisam doživjela da ih ima, ne znam. Mislim da bi me bilo malo strah", govori Blaženka Pleško iz Zagreba.
“Šta ću se bojat, plivat, pobjegnem, vičem na njeg. Valjda će se pripast. Ne bojim se ni ovi drugi pasa, a kamoli ću morskih”, kaže Jelica Jeličić.
“Nikad nisam ovdje video morskog psa, ali kad bi ga vidio bojao bi se. Ali zasad se ne bojim”, govori Stas iz Ukrajine.
No morski pas- tigar nedavno je u egipatskom ljetovalištu pojeo ruskog turista. Kao u hororu: u utrobi su poslije pronašli njegovu glavu. Stručnjaci imaju teoriju zašto se to događa u Egiptu.
“Smatraju da kanalizacijski sustav otpada nije riješen i misle da hoteli izbacuju dosta toga otpada koji privlači morske pse i izaziva njihovo neuobičajeno ponašanje", govori profesor u Odjela za studije mora, Sveučilište u Splitu Alen Soldo.
Od 33 vrste morskih pasa koje plivaju Jadranom tek su tri potencijalno opasne, a najozloglašenija je velika bijela psina. 1974. usmrtila je njemačkog turista, a posljednji put 2008. slovenskom podvodnom ribolovcu odgrizla nogu.
“Najveći broj napada na ljude je posljedica greške. Morski psi ugrizu čovjeka, tek kad shvate da to nije ono što traže puste, ali tada može doći do iskrvarenja”, kaže Soldo.
Nekoć su ove životinje bile tabu tema, naime nije bilo popularno izvještavati o morskim psima u Jadranu.
“Ja sam radio kao medijski djelatnik u doba kad su turisti dolaze ovdje kupati, a ne pijančiti i lumpati. A sad ako pišete o morskim pasima stavljate im bubu u uho da razmišljaju o tome. A onda zašto bi dolazili vamo se kupati, a poći će tamo gdje se o njima ne piše", govori umirovljeni snimatelj HRT-a Albert Altarac.
Pisalo se ili ne, češće će morski pas biti nama hrana, nego mi njemu.
U potrazi za morskim psom, stigli smo a gdje drugdje nego na splitsku peškariju. No, ovdje ga danas uopće nije bilo u ponudi
“Nađe se, ali vrlo rijetko, jer se slabo lovi i cijena bude pristojna ovisno o veličini, je li s koće, je li s parangala od 10 do 14 eura po kilogramu, oderanog I spremnog za upotrebu", kaže prodavač na peškariji Ante Grgurević.
Upravo zbog oskudne ponude na ribarnici nema ga ni u restoranima.
"Jednostavno ga nema. nema ga na peškariji. Ima ga toliko malo, da ga nema bez nekih preporuka da ga naručimo zamolimo njih da nam ostavimo”, govori vlasnik konobe Dragan Sekulić.
Nema ga na tanjuru, nema na moru, vjerojatnost da ćete ga sresti je 1 naprama 11,5 milijuna. Vjerojatnije je da će vas ubiti krava, nego morski pas.
“Veći problem kod nas su gliseri koji tijekom ljeta uzrokuju nekoliko različitih incidenta neki I smrtni to svake godine. I zapravo se nitko ne boji glisera nego morskih pasa, iako 99 posto ljudi nikad neće vidjeti morskog psa uživo", kaže Soldo.
I savjet za kraj ako ste ipak među onih nesretnih 1 posto: i naiđete na morsku neman, postavite se što šire i vertikalno u moru, tako da ne izgledate kao plijen. imajte na umu da statistike idu u vašu korist i da morski pas na Jadranu još nije ubio Hrvata. I možda nemojte gledati Black Demon - još jedan film zbog kojeg će biti teško plivati.
