Kako trenira Mondo Duplantis, svjetski rekorder i olimpijski pobjednik iz Pariza, možete vidjeti na njegovu Instagram profilu. Tamo ćete steći dojam i kako izgleda svakodnevica Simone Biles, možda najveće gimnastičarke ikad.
Možete vidjeti i naporne treninge Gabby Thomas, trostruke zlatne iz Pariza, koja je istodobno bila i briljantna studentica, pa tako u jednom videu podsjeća: "Ja sam neurobiologinja, ja sam epidemiologinja, ja sam diplomantica Harvarda, ja sam sportašica i trkačica. I sve to, sedam dana tjedno". Vidite li se s ovim sportašima na idućim Olimpijskim igrama?
Da bi se sigurno ili vjerojatno kvalificirali za jedan od 25 ponuđenih sportova smatra čak 27 posto Britanaca, muškarci su, izgleda, uvjereniji od žena, 30 prema 25 posto, a razlike su velike i u dobnim skupinama, od 18 do 24 njih čak 39 posto vjeruje u plasman na Igre, od 25 do 49 svaki treći, od 50 do 64 čak 23 posto, a čak i 15 posto starijih od 65 misli da još mogu na Igre. Ako gledamo po sportovima, najviše ih misli da imaju šanse za plasman u zračnoj puški, slijedi streličarstvo, pa badminton, stolni tenis, veslanje, a njih 6 posto čak vjeruje da imaju šanse u sprintu na 100 metara.
Hrvati se ipak čine realnijima. "Nije to baš tako jednostavno kako ljudi misle, treba biti cijeli život u treningu da bi neke rezultate uspio napraviti", rekao nam je Elvis, dok je Iva rekla kako su Igre "ipak nešto za što treba trenirati duže vremena i ne čini mi se kao nešto što bi bilo moguće, preteško je".
Koliko je teško, najbolje zna Martin Marković, hrvatski olimpijac u bacanju diska kojem su za dlaku izmakle prethodne Igre u Tokiju, u Parizu mu je do finala falilo samo 55 centimetara. Svaki trenutak dana mu je, kaže, posvećen sportu. "Najbliže ću ljudima možda to predočiti kao posao roditelja, jer nama je sport dijete, mi se brinemo za njega, radimo sve za njega da bismo bili što bolji u tom sportu. Vjerujem da većina ljudi misli da je potrebno samo odraditi trening i da tu završava posao sportaša, a to je jedan mali dio", ističe Marković.
Možda bi i više Britanaca vjerovalo da mogu postati olimpijci da je anketa napravljena nakon ženskog finala u breakdanceu. Jer nastup Australke Raechel Gunn, poznate kao Raygun, postao je predmet sprdnje na društvenim mrežama. Unikatni performans za koji od sudaca nije dobila niti bod ponosno je izvela ponovno pred australskim kolegama olimpijcima. I nije ju briga za šale i negativne komentare, ni nju, a ni šeficu australskog tima.
"Ako ne znate priču o Rachael, 2008. bila je zaključana u sobi i plakala, uključena u sport kojim su dominirali muškarci kao jedina žena, i bila je potrebna velika hrabrost da nastavi dalje i bori se za priliku da se bavi sportom koji je voljela i to ju je dovelo do pobjede na olimpijskim kvalifikacijama da bude ovdje u Parizu", rekla je Anna Meares.
Ali, kao i Turčinu Dikecu koji je u kulerskoj pozi bez pomagala pucao iz pištolja, i nastup bez bodova Raygun je donio planetarnu slavu, pa stručnjaci za brending vjeruju da će od toga zaraditi milijune. "Pričalo se po cijelom svijetu o Raygun i sigurno će sada doći neki sponzori koji će se htjeti priključiti, nakačiti na tu priču o njezinom specifičnom stilu plesanja", predviđa Fran Peterlin, odbojkaš i direktor sportske agencije.
Na idućim Igrama brejkera neće biti, pa ni Raygun, ali zato bi tamo trebao biti zlatni filipinski gimnastičar, kao i pakistanski bacač koplja kojima su u njihovim domovinama priređeni spektakularni dočeci. Šanse da im se ja, vi ili itko tko već nije u treningu u LA-u priključi, budimo realni, gotovo ne postoje.
