Statistika kaže da se svakog dana, u Americi dogode barem dvije masovne pucnjave. Svakog je dana netko ubijen. U osnovnoj ili srednjoj školi. U školskom autobus, na rođendanskoj zabavi, i zato tamo sve češće u škole upadaju specijalci.
Imali su više masovnih ubojstava nego što je prošlo dana u 2023. Vijesti da je netko u školu došao s oružjem, Amerikancima su postale uobičajene, govori nam Niav, koja je Ameriku zamijenila Hrvatskom.
"Moji prijatelji, koji imaju djecu boje se kada ih pošalju u školu. Jer nikada ne znaš je li to zadnji put da si rekao zbogom svom djetetu. Meni slama srce da oni moraju živjeti u takvom strahu. Ne mislim imati djecu u Americi, nikada nisam mogla zamisliti da ih odgajam tamo zbog takve okoline. Ali, kada sam se preselila u Hrvatsku, bio je to prvi put da sam pomišljala imati obitelj jer vidim da je ovdje sigurno", rekla nam je Amerikanka Niav Konno.
Najveći problem je to što im je naoružanje nadohvat ruke, kaže nam Niav. Prošeću trgovinom, kupe kruh i mlijeko, i jednu pušku. Oružja imaju doslovno više nego stanovnika. Nakon njih, slijedi Srbija, no umjesto u oružju tamo se krivci traže drugdje.
Branko Ružić, srpski ministar obrazovanja, krivnju svaljuje na masovne medije.
"Evidentan je kancerogen i poguban utjecaj Interneta, videoigrica. Takozvanih Zapadnih vrijednosti i svima nama je jasno da je potreban krupan preokret", ističe ministar Ružić.
Makar istraživanja pokazuje da videoigre nisu povezane s nasiljem. Ali puno puta se razgovaralo o motivima ovakvih zločina. Izoliranost, virtualni svijet, nasilje kod kuće, vršnjačko nasilje, koje se spominje i u slučaj srpskog dječaka.
"I u ambulantama vidimo da se djeca, koja su žrtve nasilja, povlače u sebe, a neka zapravo i sami čine nasilje. Ali to su djeca koja su zapravo u najvećem riziku, često su i počinitelji i žrtve nasilja. Ali ne bih o ovom konkretnom slučaju govorila. Molim roditelje da razgovaraju s djecu o tome što se dogodilo i da isprave pogrešne ideje koje djeca imaju", objasnila nam je Ella Selak Bagarić, klinička psihologinja Hrvatske psihološke komore.
Ali, nitko ne može sa sigurnošću tvrditi koji su zapravo motivi i uzroci. A kada se u Americi dogodi krvavi pohod, timovi psihologa i stručnjaka stižu u škole. Niav smatra, da je tada već kasno, da bi takve razgovore trebalo voditi prije nego se tragedija dogodi.
"Imamo inače, vježbe za hitne slučajeve, ako dođe do požara ili potresa, ali također imamo vježbu ako naoružana osoba dođe u školu. Sa 6 godina nas pripremaju što učiniti kada se nešto takvo dogodi. Jer u Americi nije pitanje "ako" nego "kada". Suludo je jer se činilo normalno to raditi dok smo odrastali. Imamo vježbu, zabarikadiramo vrata, moramo na hrpu stavili stolove pred vrata i skriti se u kut. Kada to kažem ljudima u Hrvatskoj, izbezumljeni su. Pitaju se kako je to postalo normalna stvar", rekla nam je Konno.
Prevencija je moguća, treba na vrijeme reagirati, rješavati probleme kod djece, ali recimo Hrvatskoj nedostaje psihologa - govori nam naša sugovornica.
"Mi već godinama kao struka upozoravamo da djeci i roditeljima nedostaje sustavne podrške i pomoći. Ovi događaj pokazuje da nije 5 do 12, nego 12 i 5 i da država mora preuzeti odgovornost i kroz konkretne mjere osiguraju da i djeca i roditelji imaju stručnu pomoć kada dolazi do teškoća na planu mentalnog zdravlja", objasnila je Selak Bagarić.
Hrvatska je daleko od Amerike, njih ovakve stvari više ne šokiraju. Vježbe kakve Niav i njezini kolege imaju već s pet godina - kod nas djeluju nestvarno i nezamislivo. No, do jutros je tako izgledao i zločin u školi koji se dogodio samo 400 kilometara od Zagreba.
