Očekivalo se, ali američki predsjednik Donald Trump u srijedu navečer ipak nije pričao bi se uskoro mogao dogoditi američki kopneni napad na Venezuelu.

Otprilike 15 tisuća američkih vojnika muva se u blizini.

Već tjednima raketama potapaju brodove koji navodno prevoze ​​drogu na Karibima. Isto tako, blokirani su svi tankeri koji ulaze ili izlaze iz Venezuele.

Nismo se ovih dana izravno stigli detaljnije pozabaviti eskalacijom između Amerike i Venezuele, zato je gost u RTL Direktu bio povjesničar Tvrtko Jakovina. 

Kako vidite ovu eskalaciju?

Uzbudljivo zato što su se Amerikanci vratili Monroeovoj doktrini, za koju je državni tajnik John Kerry prije ne tako davno, kao što bi rekao predsjednik Trump, rekao da je službeno mrtva.

Amerikanci od 1989. nisu vojno intervenirali u Latinskoj Americi, što su ranije znali činiti – i 1983. u Grenadi i 1989. u Panami.

Sada smo očito nadomak nečega što je izgledalo ili što smo gledali u kubanskom slučaju puno ranije. Imate zapravo čin rata, jer je - vojna blokada, pomorska blokada – nešto što ne spada u normalne odnose među državama.

Po čemu ovo podsjeća na Kubu i Nikaragvu, a po čemu je drugačije?

Prilično podsjeća, i čini mi se da je to jedan od najvažnijih razloga zašto mnogi ili neki u Americi - a mnogi u latinoameričkim zemljama (bili skloni Trumpu ili ne), ne žele ovakav tip eskalacije, jer on podsjeća na tu dugu podređenost ili nerazmjerno kompliciran odnos između sjevera kontinenta i juga, odnosno latinoameričkih zemalja.

Sada imate građenje vojne sile. Nota bene, nosač aviona Gerald Ford dobio je zapovijed u Splitu da otplovi prema Karibima, od ministra rata Sjedinjenih Država, i tamo se sada nalazi s jednom velikom flotom.

Amerikanci su na Trinidadu i Tobagu obnovili jednu zapuštenu bazu koja se nalazi u neposrednoj blizini i imaju više snage nego što su imali u vrijeme kubanske krize, odnosno blokade Kube, u vrhuncu hladnoratovskog sukoba.

I zapravo čekamo rasplet?

Svaki dan dobivamo neke nove elemente. Sada je rečeno da su Amerikancima ostala ili da su im oteta njihova naftna postrojenja ili imovina. Venezuela je 1976. godine nacionalizirala naftne bušotine i za to je, naravno, bilo još nekoliko sličnih poteza. Ali bilo je i drugih poteza početkom ove godine, gdje su dopustili Chevronu da nastavi s eksploatacijom nafte. Tako da zapravo čekamo što će sljedeće novo reći predsjednik Trump.

Nicolás Maduro, lider Venezuele rekao je da je "istina je otkrivena i da je namjera je promjena režima u Venezueli kako bi se nametnula marionetska vlada koja ne bi trajala ni 72 sata, a koja bi predala Ustav, suverenitet i sve svoje bogatstvo, te Venezuelu pretvorila u koloniju." Dodao je da se to jednostavno nikada neće dogoditi. Vaš komentar?

Bit će vrlo teško izdržati udar 15.000 ili više američkih marinaca ako bi došlo do takve invazije.

Međutim, u isto vrijeme, sve prethodne intervencije – Grenada i zona Panamskog kanala – mikroskopske su u odnosu na ogromnu Venezuelu, gdje bi trebalo na drugačiji način pokušati zadržati vlast.

S druge strane, nemate nikoga – dakle, tamo postoji opozicija, postoje mnogi koji ne vole Madura. Maduro je došao ili zadržao vlast na problematičan način, vjerojatno krađom izbora i sličnim. Postoje mnogi koji mu se suprotstavljaju..

...koji bi rekli Amerikancima dobrodošli? Ili koji se njemu suprotstavljaju, ali bi ih ovo sada moglo ujediniti?

Sasvim sigurno da jedan dio stanovništva ovo ujedinjuje, kao što je jedan dio latinoameričkih zemalja. Ovo ujedinjuje i dolazi do diskrepancije. Imate vrlo sličnu situaciju s Hondurasom, čiji je bivi predsjednik, osuđen u Sjedinjenim Državama na 45 godina zatvora, da bi ga Trump pomilovao.

Osuđen je zbog šverca drogom i taj proces je trajao u vrijeme Trumpova prvog mandata. Trump je rekao da je nedopustivo bivšeg predsjednika tako tretirati. 

Ovdje imate jednog aktivnog predsjednika koji je također optužen da je pokrovitelj trgovine drogom. S druge strane, Venezuela je dobila oznaku terorističke države. 600 tisuća Venezuelanaca je vraćeno iz SAD-a i to bi značilo da tih 600 tisuća ne bi trebalo biti vraćeni u terorističku državu jer bi mogli tamo sami biti ugroženi.

Tako da imate diskrepancije – različite poteze prema vrlo sličnim slučajevima u različitim zemljama.

I to je nešto što Maduro pa i u ovih nekoliko rečenica zapravo izgovara. On izgovara rečenice koje Latinoamerikancima mogu najviše smetati, ali s jedne strane nisu bez osnove, jer bi Latinoamerikanci mogli biti spremni na otpor – to je nešto s čim su dugo socijalizirani.

Ali s druge strane, Sjedinjene Američke Države su se vratile u svoju hemisferu na način na koji su je kontrolirale u vrijeme kada je Monroeova doktrina postala dominantna u američkoj vanjskoj politici, od početka 19. stoljeća.

Ima li odraslih u sobi? Otkud sad sve ovo?

Venezuela ima ogromne izvore nafte, i to može biti jedan od razloga. S druge strane, ona doista više nije od nekakve iritacije za Sjedinjene Američke Države. Ono što će doći iza toga moglo bi izazvati... hoće li to spriječiti trgovinu narkoticima ili će donijeti veći kaos u Venezueli? Hoće li dovesti do gerilskih pokreta? To je ono čega se u Sjedinjenim Državama najviše boje. I to su oni “odrasli” koji možda postoje, ali se ne čuju. 

U prvom Trumpovu mandatu napisane su se brojne knjige - njegovi suradnicisu govorili da su ga povlačili za rukav u  ključnim situacijama. Tko ga sad povlači za rukav?

Rubio je u nekim slučajevima, kao savjetnik za nacionalnu sigurnost i državni tajnik, netko tko je imao vezu sa starim establišmentom republikanaca. Međutim, on je kao potomak izbjeglica s Kube – doduše onih koji su pobjegli od Batiste, a ne od Castra – posebno je zainteresiran za latinoamerički prostor i tu igra tvrđu kartu ili je suglasan s predsjednikom Trumpom.

Maduro nije pozitivac i vlast u Venezueli nije osobito ni uspješna ni dobra, i vjerojatno su pokrali ove zadnje izbore.

Međutim, to je jedna stvar i vezana je za unutarnje odnose. Ono što će se dogoditi nakon toga, ako dođe do američke intervencije – a mnoge američke intervencije izazvale su ogroman otpor Latinoamerikanaca – i u što se to može pretvoriti, mislim da je to glavno pitanje ove krize. I glavni razlog zašto se vjerojatno želi srušiti Madura bez izravne intervencije, možda i ovakvim pritiscima.

Što to sve znači za nas ovdje u Europi?

Ako Europa potpiše sporazum sa zemljama Latinske Amerike, protiv kojega su neke velike europske zemlje, ona će možda još ostati igrač na međunarodnoj sceni. Ako toga ne bude, politika proširenja je jedini veliki adut Europske unije, a to nije dovoljno za globalnu ulogu.

Ali općenito za našu sigurnost – hoćemo li mi samo gledati sa strane i reći: “Dečki, nemojte”?

U ovom slučaju, za Latinsku Ameriku – nećemo čak ni to.

POGLEDAJTE VIDEO Novi antidronski sustav za dvije će godine čuvati Hrvatsku: 'Štitio je i NATO samit'