Što očekivati od nove vlasti i kakav život čeka Siriju, teme Mojmirinog gosta, zagrebačkog Sirijca, koji u Hrvatskoj živi već 11 godina.
U RTL Direktu gostovao je Suhiel Djoukadar koji je govorio o tome kako je izgledala Sirija pod Bashar al-Assadom i kako to izgleda sada.
Imate li razloga za slavlje ili ne znate ni sami?
Teško pitanje. Istina je da je bilo jako teško dok je Asad vladao. Za novu vlast koja je došla ne znamo još je li dobra ili ne. S jedne strane - možemo slaviti što smo srušili Asada, s druge strane - ne znamo što nas čeka.
Što kažu ljudi tamo, vaša obitelj?
Dolje mi je obitelj – mama i tata. Stanje je (ranije op.a) postalo dosta teško. Ne može se do lijekova, kruha, nema struje i vode. Sada su počeli dobivati dva-tri sata dnevno struju, što je pomak. Voda dolazi svaki četvrti ili peti dan. Tako da možemo smatrati da je situacija malo bolja.
Čitam danas izjave ljudi u Siriji, kažu da su sretni što više nema diktatora. Kažu: 'Sve je bolje od Asada.' Je li doista tako?
Pretpostavljam da jest. Barem čovjek može komotno pričati što mu padne na pamet. Nikoga se ne mora bojati. Ne bojim se (kao nekad op.a) da će moje dijete od devet godina završiti u političkom zatvoru samo zato što mu nešto padne na pamet pa kaže nešto protiv države i završi negdje, Bog zna gdje...
Dobili ste danas privremenog premijera. Što želite od nove vlasti da se dogodi?
Iskreno, to je jako lijepo ili barem mislimo da je lijepo zato što je to prvi čovjek koji je uspio okupiti čitav narod oko jednog cilja, da država ide u jednom smjeru. Nemamo više podjela na kršćane, muslimane, sunite ili šiite. Trenutno djeluje da se cijeli narod okuplja oko njega i da je spreman voditi zemlju kako treba.
Nova vlast su također teroristi. Postoji li strah da će se u Siriji dogoditi isto kao u Afganistanu kad su talibani došli na vlast, gdje ženama ne dozvoljavaju da se školuju, rade ili razgovaraju na ulici?
Ne bih rekao. Taj čovjek, kad je počeo, postavio je prva pravila da se nikoga ne smije dirati, smetati ili maltretirati. Među prvim pravilima koje je postavio bile su stroge kazne za vrijeđanje nekoga ili krađu. Kad netko napravi nešto izvan pravila, kazne su jako teške. Djeluje kao da želi zadobiti ljubav naroda.
Dobro su počeli?
Tako je, barem za početak.
Pobjegli ste iz Sirije, kao i brojni članovi vaše obitelji, ali i 12 milijuna Sirijaca. Kako je tamo izgledao život posljednjih godina?
Prije svega, bio je obavezan vojni rok. Mi smo pobjegli, i da nisam izašao iz Sirije, završio bih u vojsci. To ne traje nekoliko mjeseci. Kod nas, prema zakonu, u slučaju rata, u vojsci si dok rat ne završi. Tada nismo znali kada će rat završiti. Izgubio sam par prijatelja, dva bratića su ostala u vojsci 14 godina, ne svojom voljom – forsirali su ih. Nije bilo kruha i goriva. Nažalost, za vojna vozila gorivo je bilo neograničeno, dok su uvjeti za narod bili teški. U vojnim institucijama imali su sve bez ograničenja.
Kako je živjela vaša obitelj?
To je bila muka. Čovjek je za kruh morao čekati dva-tri dana. Otac je za plinsku bocu morao čekati 80-90 dana. Šest mjeseci bez vode i struje. Baka ima visok tlak, a kutija lijeka je skoro tisuću dolara. Nisu bili nikakvi uvjeti za život.
Vi ste iz Alepa. Što je od njega ostalo? Smatrao se biserom Istoka. Kako danas izgleda?
Jako je tužno što su srušili stare zgrade, dušu grada. Izgubili smo dvorac star 3000-4000 godina, najljepše zgrade, centre za kulturu, kazališta, zgrade stare 2000-3000 godina i više. Izgubili smo, nažalost, i dosta ljudi. Koliko god nova vlast bude obnavljala sve srušeno, u 10 godina napravljena je šteta koja se neće popraviti u 2000 godina.
I onda ovi u 10-12 dana naprave potpuni obrat?
Barem su osigurali gorivo, brašno za pekare, struju – stavili su ogromne agregate u skoro svaki javni park. Jest da je malo glasno, ali ljudi barem imaju struju. Montirali su solarne tornjeve za internet. Ljudi rade. Čak i prije nego što je postao službeni premijer, okupio je svoju vojsku i stručnjake – električare, vodoinstalatere – očistili su kanalizacije, osigurali vodu, struju, kruh. Nešto se okrenulo.
Ranije ste rekli: 'Sirija mi je mama, Hrvatska mi je žena.'
Još uvijek to govorim. Jako mi je lijepa Sirija kao majka. Živim u Hrvatskoj, tu sam se snašao, radim u struci, oženio sam se i – pozdrav ženi! Imamo curicu. Sve je lijepo. Lijepa je Sirija, lijepa je i Hrvatska.
Koja vam je struka?
Magistar inženjer elektrotehnike.
Odlično govorite hrvatski.
U 11 godina, neki se zabune i misle da sam Zagorac. Ne znam zakaj. (smijeh op.a)
