U Denveru su čekali naslov gotovo pola stoljeća sve dok im ga nije donio Jocker iz Sombora.
Dok su drugi skakali od sreće, trenutno najbolji košarkaš na svijetu je, prije bilo kakvog slavlja, svakom igraču suparničke ekipe pružao ruku. I već to dovoljno govori o karakteru Nikole Jokića.
Michael Malone, trener Denver Nuggetsa, rekao je: "Nikola se čak i večeras ponaša kao da je ovo bila još jedna utakmica, nikad se nije promijenio i nikada neće. To nije u njegovoj prirodi. Volim Nikolu. "
Koliko ga tek vole u rodnom Somboru gdje se jutros u pola 5 prvi Jokićev prsten slavio strastvenije nego u Denveru.
"Utisci su sjajni, ekipa je genijalna, svi smo kao jedno", kažu mještani Smobora i dodaju: "Atmosfera fantastična, napeto je bilo, ali mi smo to očekivali!"
Na zajedničkom gledanju grizli su nokte i na kraju skupa plakali. Jer kako i ne bi kada je najbolji igrač svijeta baš u gradu od 50 tisuća stanovnika, zabijao svoje prve koševe. I to mjesto morao je vidjeti jedan Portugalac, koji je ovdje stigao samo zbog Jokića.
Carlos iz Portugala kaže: "Putujem po Balkanu, idem uskoro u Suboticu, ali išao sam još jednom vidjeti Jokićevu srednju školu. On je skroman tip koji voli svoje konje i svoj ranč."
Skromni Jokić kojeg jedva čekaju vidjeti ovdje, jer kako nam kažu, ovakvu euforiju Sombor još nije vidio.
Srđan Vlaškalić iz Sombora kaže: "Nadam se da će biti dočeka, ne znam još, ne znam tko će ga organizovati, ali on će se sigurno gledati da se do nedelje pojavi u Somboru jer u nedelju su konjske trke i on mora da stigne poslije ove parade u Denveru."
Kojoj se Nikola ne veseli previše. U očaju se hvatao za glavu kada je čuo da još mora odraditi i paradu.
"Kada je parada ? U četvrtak? Ne. Moram kući. OK", rekao je Jokić.
Antonio Vukasović, urednik RTL Sporta kaže: "Kad ga vidimo kako slavi s tim šampanjcem - malo ga je protresao, valjda je pisalo u ugovoru da mora i idemo dalje. Znamo da bi se Amerikanci nakitili svime i svačime -16 lanaca, 3 naušnice, prstenja i išli bi slaviti po paradi s guštom. On jedva čeka da to prođe da se vrati konjima."
Nije tipična NBA zvijezda. Okej mu je što su osvojili titulu, okej mu je što je najbolji - ali on samo želi kući. Gdje smo i mi bili prošli tjedan. Posjetili njegove konje, školu i prvog trenera.
Srđan Stojkov, sportski direktor Košarkaškog kluba "Joker", prije nekoliko dana rekao je: "On svakog igrača i svaki tim u kojem igra čini boljim. Gdje god je igrao, tako je bilo."
Prije toga bilo je potpuno drukčije. Bio je klinac kojem se timski rad baš i nije sviđao. Teško je vjerovati da je čovjek od kojeg danas nema boljeg košarkaša - bio dječak kojeg su zvali bucko, koji bi za doručak jeo burek, a nije mogao napraviti ni jedan sklek. Tada nije mogao naći nikoga za na basket, sada ga traže svi, pa i Novak Đoković.
Jokić kaže: "Morao je... Vidjet ću je li poslao poruku, može? Ne znam. Imam mnogo, mnogo poruka. Isključit ću telefon."
Zna Nole da je gužva na mobitelu pa se javio na Instagramu s porukom: "kad ćemo na tenis, Jokara?"
O njemu danas pričaju i Magic Johnson i Barack Obama.
Antonio Vuksanović kaže: "To je filmska priča. Dečko koji je bio debeljuco, čiji se draft nije ni prikazao u izravnom prijenosu, nego su neku reklamu za tacose pustili ili što već, toliko im je bio bitan. Sad je čovjek koji je nadmašio LeBrona Jamesa, Giannis Antetokounmpa i sve ostale. Vidi se po Jokiću - on ne ide u teretanu, on ne živi košarku 24 sata na dan i možda je zbog toga poseban. On se došao zabavljati na terenu."
Nevjerojatno, ali ovo je reklama koja se vrtjela kada je Denver birao Jokića na draftu. Devet godina kasnije on je lice s reklama, filmska priča i najbolji igrač na svijetu.
