Prije točno 30 godina u beogradskoj Hali Pionir publika je unisono pjevala sa svojim idolom jednu od njegovih klasika "Ostani đubre do kraja". Bora Đorđević tu je već postao, a onda i ostao - đubre do kraja.
Ali u predratnim godinama frontmen Riblje Čorbe bio je jedna od najistaknutijih figura yu-rocka i autor nekih od najvećih hitova s ovih prostora - "Pogledaj dom svoj anđele", "Lutka sa naslovne strane", "Kada padne noć". Bend je punio dvorane od Vardara do Triglava.
"Riblja Čorba kroz osamdesete je uvijek bila jaki bend u Zagrebu. Svaki album, a objavljivali su ih svake godine, oni su svirali u Domu sportova na solo koncertu, i to je uvijek bilo puno. Ja sam kao tinejdžer išao na to i dobro znam kako je bilo", prisjeća se Zoran Stajčić, glavni urednik portala "Ravno do dna".
U autorskom smislu mnogi ga u tom vremenu uspoređuju samo s Johnnyjem Štulićem. "Jer su i Johnny i Bora bili ekstremno produktivni i jaki autori. Pjesme koje su od tada ostale su one na što se referira veći dio publike koja je odrastala s tim pločama. Ali i sada kada sam stari konj i slušam tih prvih pet, šest albuma do 87'. godine, to su i dalje zaista odlične ploče", kaže glazbeni kritičar Večernjeg lista Hrvoje Horvat.
I tako je bilo do rata, kada je Bora Đorđević prošao kroz transformaciju iz kritičara jednog režima u gorljivog pristašu drugog. Ukratko, postao je četnik, čak dvaput dobio i titulu vojvode. Na antiratnu, njemu upućenu pjesmu "E, moj druže beogradski" bivšeg prijatelja Jure Stublića, Bora je odgovorio ovom grozotom: "E, moj druže zagrebački, evo nas kod vas u pljački, mi ćemo vas opljačkati, a vi ćete svi plakati".
"Jura Stublić se tu pokazao kao netko tko ima žal za prijateljstvima, za svim tim što se događalo, a Bora je tu udario onako vrijeđalački, kako je on već znao uvrijediti", kaže Zoran Stajčić. Okolnosti oko tih dviju pjesama Jura Stublić će, kako piše u odgovoru za Direkt, objasniti kad prođe vrijeme pijeteta. "Izražavam sućut porodici, kolegama, prijateljima i svima koji su voljeli Boru i njegove pjesme. U smrti riječ prestaje i jedini odgovor na nju je šutnja. Zato ću šutjeti. Pustimo pjesnika da ode u miru. Mir želim svima nama", napisao je Jura.
Kada je 2015. umro još jedan bivši prijatelj Arsen Dedić, kolega s Indexa Hrvoje Marjanović, koji je s Čorbom radio intervju osjetio je da pokušava racionalizirati sve gluposti koje je izvalio u vrijeme rata. Ali ostao je, kaže, tragična ličnost. "Žao mi je kad vidim da si netko to dopusti, da s vremenom postane od buntovnog rokera bizarna parodija svega onoga protiv čega se na početku karijere borio, ili tvrdio da se bori", kaže Marjanović.
I tu se onda otvara ključno pitanje, kod Bore Čorbe možda i najizraženije - koliko je moguće razdvojiti lik i djelo. "Naravno da je to nemoguće i, ponavljam, ne treba nikoga amnestirati zbog onoga što je govorio. Ali vjerujem da ta jasna razdjelnica između 80-ih i kasnijih godina, u njegovom slučaju, može dati alibi za ono što je napravio", smatra Hrvoje Horvat.
Kod pjesnika je situacija još teža. "Teško je de facto, ne samo razdvojiti lika od djela, nego se moraš odvojiti i od nekih svojih ugodnih situacija u životu. Tako da s te strane, to je nekakva individualna stvar, u to je teško ulaziti", zaključuje Zoran Stajčić...
Pjesme će svakako ostati, ali kolektivno sjećanje ipak ostaje na tragu jednog današnjeg komentara - čovjek je ušao u legendu i iz nje izišao.
POGLEDAJTE VIDEO: Muškarac prijetio pištoljem: 'Sigurnosti u bolnicama nema, svakodnevno dolazi do sukoba i verbalnih okršaja'
