Rusula blagva, sivka - on ih zna sve. Točnije njih 1100. Što jestivih, što otrovnih. Njegov posao je - spriječiti trovanje. On je Branko Bartolić, determinator gljiva i predsjednik Hrvatskog mikološko-gljivarskog saveza.
"Meni dođu ljudi s košarom gljiva da im pregledam što je dobro što je loše. Kad im ja pobacam pola gljiva onda kažu - a to bute vi sebi uzeli", govori Bartolić.
Da ih nije bacio, vjerojatno bi se otrovali. Branko im je praktički spasio život. Ne čudi ga što se proteklog mjeseca otrovalo više od 30 ljudi, i to najviše s panterovom muharom - jer ljudi najčešće u šumu idu s knjigom i doslovno uspoređuju.
"Gljive su varijabilne. Variraju u svom obliku, boji i veličini", objašnjava Bartolić.
Pitamo ga koliko su pouzdane aplikacija koje se koriste za prepoznavanje gljiva, a on kaže - vrlo neopuzdane.
"Ja sam nekoliko tih aplikacija instalirao i shvatio da one mogu samo zbuniti ljude. Jer nude više od 3 ili 4 izbora", kaže Bartolić.
Pa onda sami morate procijeniti koja je koja - a to vas može ubiti.
"Citronasta pupavka. Ima citronastu, žućkastu boju. Vjenčić ima koji se već malo deformirao. Ima dolje zadebljanje, grudicu. To je njena ovojnica", objašnjava Bartolić i dodaje kako je pronašao jednu otrovnu.
Nije baš svejedno ako se zabunite. Povraćanje, proljev, halucinacije, gubitak svijesti, a kod najotrovnijih, mogu vam zatajiti bubrezi i jetra - a onda vam treba transplantacija.
"Vidio sam da ljudi prodaju otrovne gljive na tržnici i kada bismo ih mi upozorili, onda bi negodovali", govori Bartolić.
Mnogi su ga pitali i hoće li otrovna gljiva ako je skuhaju postati jestiva. Bartolić rezolutno tvrdi kako neće, već će i dalje biti otrovna.
Osim tog mita, postoji još jedan - sve gljive koje rastu na korijenu drveta su jestive. To baš i nije točno. Nije točno ni da na prvu možete prepoznati otrovnicu. Zabuna je i kod gljive ludare i vrganja. Dogodi se da panterovu muharu koja u 90% slučajeva izaziva smrt, zamijene za bisernicu.
"Ako ne mijenja boju klobuka u crvenu onda je prava sunčanica, a njih isključivo berite u šumi", poručuje.
I svakako provjerite ima li pomičan prsten. Zbog straha od trovanja, nakon vikend berbe, ponedjeljkom se kod determinatora Antona Kiša nose gljive. On odobrava samo jestive.
"Ja ne berem one koje ne poznam. Berem često u Lici i onda ih donesem ovdje da provjerim valjaju li", kaže Mandica Miščević iz Zagreba.
I tako treba. Jer amateri često ne znaju koja je koja pa ako niste sigurni, bolje zovite naše determinatore.
