Ova prekrasna kadrovska drama je počela nakon pljačke stoljeća, pa je premijer tražio da ode cijela uprava, i Hrvati i Mađari. Mađari su otišli, ali tri hrvatska člana se ne daju. Jer, ako sami daju ostavke onda neće dobiti otpremnine. Ali ako ih se smijeni, onda bi mogli.
Makar Plenković najavljuje da otpremninu neće dobiti, činjenica je da im u ugovorima lijepo piše da na to imaju pravo. I nisu jedini. Stotine direktora, članova uprave raznoraznih državnih firmi i agencija imaju taj klasični zlatni padobran u svojim ugovorima. Kakve plaće i kakve padobrane imaju vlasnici državnih firmi, time se pozabavila Silvana Menđušić.
Ovo nije oproštaj od blijedog mandata Danijela Žambokija na poziciji šefa HERA-e. "To nije tema, hehe", govorio je tada. Tema je kadroviranje u državnim tvrtkama.
"I onda to dovodi do toga da se ljudi koji možda nešto i znaju, uopće ne kandidiraju jer znaju da je naštimano. Ako niste dobili mig iz politike, nećete se niti javiti na natječaj", komentirao je Vedran Đulabić s Pravnog fakulteta u Zagrebu.
"Ja sam 2010. došao za predsjednika Upravnog vijeća u HERA-u ne poznajući energetski sektor dovoljno", i tako je govorio Žamboki.
Ekonomski analitičar Vuk Vuković ovako to objašnjava: "Uvijek se radi o kasti istih ljudii ako malo pogledate te biografije, to su uvijek ljudi koji idu iz jednog regulatornog tijela u drugo, pa u javnu firmu, pa sve do ministarskih pozicija."
Kada je prvi put odlazio iz HERA-e, prije deset godina, Žamboki je dobio zlatni padobran: 12 izdašnih plaća. Nije to bila otpremnina - tvrdi.
"Kad ste razriješeni dužnosti, vi idućih godinu dana ne možete raditi u ijednom energetskom subjektu, i u tih godinu dobivate plaću a ne otpremninu", tako je to tumačio Žamboki.
Vratio se u agenciju iz koje je otpraćen otpremninom na plaću od 26.700 kuna.
"Jedna regulatorna agencija koja regulira tržište telekomunikacija, opskrbu plinom ili bilo koji drugi segment, sada uzmite u ovim kompanijama koje obavljaju te djelatnosti, koliko ljudi tamo imaju plaće", kazao je Đulabić.
Provjerili smo po imovinskim karticama kako se kreću primanja šefova državnih poduzeća i agencija. Evo nekih:
Direktor HROTE-a – Boris Abramović po imovinskoj kartici ima 22 i pol tisuće kuna. Problem je što je tu svotu u kartici nije ažurirao od 2015. Zaboravio je u imovinsku karticu unijeti novi iznos i predsjednik uprave HEP-a Frane Barbarić. Ta koju je prijavio prije četiri godine iznosi 22.900. Po podacima iz imovinske ima manju plaću od Kristijana Pavića izu ACI-ja.
U Hrvatskim željeznicama primanja predsjednika uprava kreću se oko 25 tisuća. Šef Hrvatskih šuma Krunoslav Jakupćić ima 31 tisuću, a Janafa oko 29 tisuća. Prvi čovjek Hrvatske pošte Ivan Čulo ima sličnu plaću. Puno ili malo?
Vuković: "Puno s obzinom na kapacitet ljudi koji obavljaju te funkcije, ali opet je premalo da privuče bolji kvalitet ljudi."
Zgražao se naoko državni tajnik Ivo Milatić na svotama otpremnina hrvatskih članova INA-e, a premijer kritizirao s visoka.
"Oni očito smatraju da nisu radili loše i da im je to promaklo jer to nije bilo njijhova nadležnost, ali postavlja se pitanje, čija je nadležnost? Stalno u nekakvim aferama imamo pitanje tko je trebao primijetiti. Pa, nisam ja, nisam ja…", postavlja stvari u kontekst Vuković.
No visoke plaće, otpremnine i bonusi nisu pitanje morala…
"Tu je prije svega pitanje odgovornosti onoga tko je te ljude postavio, a nije ugradio nikakve mehanizme da u slučaju nekih nepodopština ostanu bez otpremnina. To je trebalo staviti u ugovore", nalazi rješenje Đulabić.
Otpremnine tko i je tko ih je postavio i potpisao ugovora, a da ih nitko ne poziva na odgovornost.
Postoji samo jedna politika. Kadrovska politika, rekao je jednom Staljin. Kada bi se pogledali svi kadrovski promašaji posljednjih godina - nešto dubinski ne funkcionira.
