O životu s legendarnim Dinom Dvornikom Damira Gregoret razgovarala je s njegovom suprugom Danijelom Dvornik.
Javljate nam se s Brača. Jeste li tu obično zajedno slavili njegov rođendan?
"Da. Svaki rođendan je ovdje bio na Braču. Feštali smo u nekom obiteljskom okruženju. U principu svi su sudjelovali u tome. Zapravo, to je bilo jedno malo mjesto u dvoru. Došao bi mi i otac. Znali bi doći i prijatelji. Nekad bi naletio Ban, pa Belan. Znalo se skupiti ne puno ljudi, ali kao jedan intimni krug i onda uvijek nekakve fešte, zafrkancije…"
Ali, sigurno je atmosfera bila sjajna, a vi ste zajedničke fotografije danas podijelili na svom Instagramu, pa i proslave rođendana s Malte, sve uz poruku kako bi danas sigurno plesali. Pa kako biste opisali taj ples kroz život s Dinom?
"Uopće ne znam kako bih to stavila u par rečenica… Ljudi ga doživljavaju kao nekog vječnog zaigranog dječaka. Bio je veseo, ali imao je i te svoje dane. Kad nema više te osobe zaista osjetiš tu nekakvu prazninu, fali malo te energije koja bi koji put znala biti i prevelika, ali generalno je znala i zabaviti. Evo moram reći da je on bio stvarno lik koji i kad je imao svoje rođendane on je uvijek zabavljao ljude."
Fali cijeloj Hrvatskoj, a upravo je vama posvetio divnu pjesmu 'Ljubav se zove imenom tvojim'. Kada ste je vi prvi put čuli i kakve uspomene vežete baš uz tu pjesmu?
"A gledajte, cijeli taj prvi album je bio nekakva naša ljubavna priča, a ona je počela negdje u Londonu, a završila je u Splitu. Mi smo bili mladi, zaljubljeni, ludi, ali nismo se ničim opterećivali. To je bilo ono najvažnije. On je radio tu svoju glazbu. I meni se sviđalo sve što on radi. Bilo je sve nekako drugačije od onoga što je onoga trenutka bilo ovdje kod nas. On je bio po svemu drugačiji. Ta glazba nije imala nikakve veze s nekim našim podnebljem, nego je imala više s nekim svjetskim. Taj prvi album je bio baš nekako znakoviti i za sve u našem životu. Zapravo, mi smo se vjenčali dvanaest dana prije njegovog rođendana tamo negdje '89., a album je izašao otprilike negdje '88.
Da, vi ste ga svakako najbolje poznavali. Pa što vam se čini kakav bi Dino bio sa 60 godina? Sigurno bi imao još more velikih hitova, ali osim toga?
"Pa ja nekako uvijek mislim da on nikad ne bi mogao biti onaj klasični starac. Ali, ni one šezdesete danas nisu šezdesete kao što ih stvaramo u glavi. Naravno, imaš nekakve godine, daje ti to neku drugu dimenziju života, ali nekako mi se čini da bi on još uvijek bio nešto kao Mick Jagger. Onaj onaj tip čovjeka koji se nikad ne bi dao. Ja mislim da bi on bio takav jer on nikada sebe ne bi mogao zamisliti kao nekog statičnog lika koji se sad ne može micati. Ne bi bio možda tako veseo. Baš nekako razmišljam i mislim si da bi ga baš možda sve skupa frustriralo što danas sve tako brzo ide. I glazba se stvara - danas jesi, sutra nisi. Prije se puno više unosilo u taj rad."
I javnost i mediji danas se prisjećaju Dinova rođendana, a njegove pjesme i dalje se slušaju. I dalje su popularni hitovi. Koliko to vama sve znači?
"A meni je to jedan put Dino rekao… Znali smo se posvađati i onda bi ja rekla 'Jedva te se čekam riješiti', a onda bi on rekao: 'Nećeš me se nikad riješiti'. Tada nisam pridavala neku ozbiljnost tome, ali sad vjerujem u to. Jer svaki put kad negdje idem, bilo da sam na trajektu, bilo da sam u dućanu… ali uvijek čujem neku njegovu pjesmu i onda se uvijek zamislim i mislim si stvarno - čovjek je rekao da ga se nikad neću riješiti. Stvarno ga se nikad neću riješiti. Ali opet, drago mi je kad ga čujem. Ja to sebi objašnjavam da je on tu negdje. Eto, možda fizički nije, ali je nekako prisutan tu u mom životu. Kakav god da je sad. Nekako mi ga je drago uvijek čuti iz nekog zvučnika. Nema dana da ga ne čujem. Ne možeš ga zaboraviti."
