Za nešto više od 2 mjeseca počinje Europsko rukometno prvenstvo - uoči lova na jedino zlato koje nemamo - s rukometašima smo Izvan terena.  

Svake subote predstavljamo reprezentativce koji su nam domaćini u gradovima u kojima žive i klubovima za koje igraju! Počinjemo viceprvakom svijeta Marinom Šipićem. 

Marin nam je na početku otkrio kakav je grad Luzern.

"Stvarno uvijek ima puno turista, uvijek ima žiže, puno je restorana, kafića, s obzirom na to da sam još ja iz Splita gdje je liti posebna žiža - ja volim žižu tako da mi ovo odgovara", govori na početku. 

Ima li život ovdje neku manu?

"Volija bi da ima više sunčanih dana. Nema, ne znam kako bi to opisa - odlazak u kafić, kad ti dođeš na trg, kad je sve puno, svi su glasni, svi pričaju - te spontanosti mi fali. I ode sjedneš u kafić, restoran, ali svi su s laptopima, nešto čita - nije to kao kod nas. I to mi fali. Ali imam osjećaj da to nigdi ne možeš imat - nego samo kod nas u Hrvatskoj."

Marin Šipić rukometne snove živi ovdje - u Luzernu, gradu u središnjoj Švicarskoj koji broji više od 70 tisuća stanovnika. 29-godišnjeg reprezentativnog kružnog napadača put je vodio od Splita, preko Varaždina, Našica, Zagreba - do Švicarske. U klubu Kriens Luzern igra 4 godine. 

Što je dobro kod sporta, kod rukometa u Švicarskoj? 

"Iskreno, kad sam dolazio tek bio sam uvjeren da ću bit tu godinu dana, da igram, da dobijem minute, nisam puno znao o ligi, da je dobro, da ću tako napredovat. I stvarno sam se prevario oko svega."

Uživam u rukometu i na kraju krajeva ne vidim neku razliku da kad nakon 4 godine Švicarske dođem u reprezentaciju nešto lošiji, dapače igram bolje nego kad sam igra u Zagrebu i Nexeu.

Kakav je Šipa privatno?

"Bukvalno smo svaki dan zajedno, već 4 godine, ne prođe dan da ne odemo na kavu ili pivo.  I nije mi dosadio niti će mi dosadit. To je čovjek koji uvijek unosi pozitivnu energiju", kaže Miloš Orbović, suigrač Marina Šipića i srpski rukometni reprezentativac 

"On je baš društveni tip, voli posjećivati prijatelje, puno se druži s obitelji, uvijek pije kavu s ostalim suigračima", dodaje Jerome Muller, Šipićev suigrač. 

"Po čitav dan je u onom FPL-u, fudbal, voli formulu. Klasičan Dalmatinac, voli Hajduk sve prati, čeka titulu", dodaje Orbović. 

Ja sam tehničar za računarstvo, to sam završio. Gejming mi je onda kompjuter s igricama, logična stvar. Ali ako bude jednog dana trebalo popravljat, imam papir. Dobro, žena studira, medicinu - ostaje mi zapravo babysitting. 

Htio je postati nogometaš, ali zbog upale pluća - okrenuo se rukometu. U reprezentaciji je od 2018.. godine - ali posljednje Svjetsko prvenstvo je ono koje je promijenilo apsolutno sve.

Gol za polufinale

"Ja se svaki put naježim i taj trenutak kad sam zabija kad sam pao na pod. I taj nalet buke koji se desio taj trenutak neću nikad zaboravit. Nemoguće. To slavlje poslije, bacanje jedan po drugome di me Mandić skoro ugušio na podu - njih 20 je skakalo to isto neću nikad zaboravit.

Na krilima svjetskog srebra, koje donosi i velika očekivanja -  Hrvatska rukometna reprezentacija dočekuje Europsko prvenstvo. Sve počinje 15. siječnja -  prva utakmica s Gruzijom igra se dva dana poslije. 

Na kraju krajeva još zlato nemam, volio bih do kraja svoje karijere ostvariti to zlato, svjetsko, europsko, olimpijsko - svejedno. 

Idealan scenarij kojeg žele svi. Da nakon srebra - Hrvatska osvoji ono što nikad nije i europsko zlato. 

Hrvatsku reprezentaciju gledajte na Europskom prvenstvu u rukometu u Danskoj, Švedskoj i Norveškoj samo na RTL-u od 15. siječnja do 1. veljače 2026. Lov na europsko rukometno zlato pratite i našoj platformi Voyo!