Njima je potres preokrenuo život i malo čemu se više vesele. Jednima nije do nogometa, drugima je to bar dva sata veselja koje će im skratiti još jedan beskrajan dan u kontejneru. Lani su u kontejnerima dočekali europsko prvenstvo. Ove godine svjetsko. S pravom se, nakon dvije godine pitaju – koliko će još prvenstvenih utakmica gledati u limenkama umjesto u obnovljenim kućama.
Život je ovdje stao. Ne danas. Ne zbog nogometa. Stao je još prije dvije godine. Zbog 6,4 po Richteru.
Za njih gotovo 400 ovo će biti treća zima koju će provesti u ovim limenkama. Jasno je zbog čega nekima nije do nogometa.
"Nismo baš za utakmice, nemamo ništa od toga", kazala je Izabela David.
"Ja kad počne vijest o utakmici, ja odmah gasim. Zato što ne volim čuti", poručuje Josip Šustić.
Dobro, ali možda malo veselja tu u kontejneru? "Nemamo veselja, nemam se čemu veseliti. Samo plač, jad i tuga", kažu Anđelka Šustić i Kata Ivanović.
Nekima ipak treba malo zabave. Dug je dan, dugi mjeseci i godine u ovih desetak kvadrata.
"Volim pogledati naše dečke, oni su dobri", rekla je Milka Kovačić.
Milki su umrli i sin i suprug. Potres joj je samo još jedna ružna stvar koju je preživjela.
"Iskreno da vam kažem, ovdje nije ni najbolje, ali nije ni najgore", kazala je Milka Kovačić.
"Puno mi znači, ja volim puno moju Hrvatsku. I kad igraju rukometaši i kad igraju nogometaši. Sad dobro je, niste me našli da vrištim, inače ja volim i vrištati", kazala je Mirjana Drašković.
Veseli se uspjesima nogometaša, nije jalna na taj njihov sjaj dok je ona u poluhrđavom kontejneru.
"Pa vidim ja sjaj od naših u Zagrebu Bog s vama, što ću ja gledati taj sjaj. Ja kad sam sinoć vidjela da su kupili one automobile po 800 tisuća kuna, ako sam u pravu, a sirotinja je gladna", tvrdi Mirjana.
I gladna i jadna ovdje u kontejnerima. Lani su u njima gledali europsko, ove godine svjetsko prvenstvo. Nadaju se da im je ovo ipak zadnje ovdje.
"Nas će pola tu umrijeti, ja sam to rekla, evo, 80 godina, nas će pola tu umrijeti dok mi dođemo do svojih kuća", poručila je Anđelka.
Hrvatska je protiv Maroka nakon dva sata odigrala neriješeno. Petrinjci protiv države Hrvatske nakon dvije godine još uvijek igraju neriješeno. I nadaju se što kraćim produžecima.