Pliš, svila, koža svi materijali modne industrije u taktilnoj su slikovnici za slijepu i slabovidnu djecu.
"Ako im netko da ručnik od frotira, onda će oni znati da je to frotir i da se od njega rade ručnici. To vrijede i za krzno ili kožu. Naučit će raspoznavati različite materijale, a i o svakom će naučiti još nešto iz povijesti", rekla je Ivana Vinko, knjižničarka u Hrvatskoj knjižnici za slijepe.
Ime joj je Čarobni ormar, a napisali su je i skrojili nastavnici i učenici Škole za modu i dizajn.
"Radili smo okvire i stranice za knjigu, a od raznih materijala smo izrađivali odjevne predmete", rekla je Margita Firšt, učenica Škole za modu i dizajn u Zagrebu.
"Bilo je najteže izraditi odjevne predmete, a najzanimljivije je bilo tražiti materijale. Sve smo to uz pomoć profesora uspjeli napraviti", kaže Monika Golomejić, učenica Škole za modu i dizajn u Zagrebu.
Ideju o slikovnici dobila je školska knjižničarka, a na realizaciji su radili godinu i pol dana.
"S jedne strane da senzibiliziramo naše učenike i pokrenemo tu empatiju, a s druge da predstavimo cijelu paletu naših zanimanja gdje oni mogu pokazati svoje vještine šivanja, dizajniranja i krojenja. Učenici su puno toga saznali, navukli su se na audio knjige, otkrili smo Brajicu, cijeli jedan novi svijet", rekla je Ksenija Banović, knjižničarka u Školi za modu i dizajn u Zagrebu.
Da bi napravili slikovnicu za slijepe i slabovidne od njih su morali i učiti.
"Kako s povezima na očima staviti pastu na četkicu za zube, kako namazati paštetu na kreker, kako nešto ne proliti. To su bile neke sitnice koje su nas uvodile u njihov svijet", Maja Dadić Žeravica, ravnateljica Škole za modu i dizajn u Zagrebu.
Slikovnica je pisana u stihovima, a njihova autorica je nastavnica hrvatskog jezika.
"Svi u ormaru imamo majice, ali veća fora od njih su tajice. Stihovi su mi nekako sami došli, doslovno u se spustili na papir. To je bio moment inspiracije", rekla je Andreja Jureković Perković, nastavnica hrvatskog jezika u Školi za modu i dizajn u Zagrebu.
Izradili su tri slikovnice, jednu će darovati Hrvatskoj knjižnici za slijepe, drugu Centru za odgoj i obrazovanje Vinko Bek, a treća će ostati u školi.
"Sve su slične, a različite. Ne možete kad je ručni rad postići to da budu potpuno jednake. Imaju i naše pismo, zvučni zapis i tu je Brajica. Tako da osim ovoj specifičnoj ranjivoj skupini mogu biti namijenjene i široj publici", rekla je Maja Dadić Žeravica, ravnateljica Škole za modu i dizajn u Zagrebu.
Ovdje neće stati, nove ideje i nove slikovnice već su u planu.
