U svakom trećem stanu živi samo jedna osoba. Kad se samci kući vrate dočekat će ih sve kako su i ostavili. Gledat će na televiziji što hoće, jesti što oni požele. I nitko ih neće pitati - gdje si dosad. Takav život živi i Benjamin, koji ipak priznaje da mu dođe da bi bilo bolje da je netko tu.
Pa naravno, zajedno smo jači. Trenutci kad poželim da nisam samac su u uređenju privatnih stvari, širenju porodičnih, kako se to kaže, porodice", tvrdi Benjamin iz Zagreba.
Matko iz Tučepa živi u studentskom domu.
"Ili bi se vratio kući ili bih išao u stan s cimerom. Jedino sam ne bih zbog cijena inače bi mi bilo idealno", tvrdi Matko iz Tučepa pa dodaje:
"Ne moram čekat hoće tko doći kasno, ne moram komunicirat."
Davorka stanuje s 29-godišnjim sinom i brine što se još nije oženio.
Na pitanje je li joj malo do samoće kaže:
"Možda i to, ali i za njega je bolje."
No nisu mladi jedini koji cijene svoj mir. Drago iz Zagorja kao iz stopa kaže da su i prednosti i mane samačkog života - Mir!
Državni zavod za statistiku objavio je da je 1953.g udio samačkih kućanstava bio 14,1 posto. 2021. kad je bio popis, samačkih kućanstava je 27,8 posto. Gotovo duplo. Katarina ima dvojicu sinova, nisu oženjeni, a obojica su odselila od kuće i žive - sami.
"Stariji je otišao s 30, a ovom 26. Sretno sam to doživjela. Iskreno da ne lažem,", kaže Katarina iz Zagreba.
A ona i mnoge žene poput nje sanjare da u šetnju vode unučiće.
"Imaju pse. Moj sin mlađi on ima novu curu - novog psa, novu curu - novog psa. Evo tak. I ja baka pasja, ne. Samo sa psima se bavim", kaže Katarina, ali dodaje da mu na to ništa ne kaže.
"Shvaćam da je sad djecu imati teško i ponekad i neodgovorno rađati sirotinju. To je moj stav", zaključuje.
Da kvadrati u Hrvatskoj nisu tako skupi samaca bi, čini se, bilo i duplo više. Našem se natalitetu dobro - ne piše.
