Pjesma i ponos u svečanoj povorci stotinjak pokladnih jahača. Slavonija je pokazala svoju ljepotu na još jedan impresivan način. "Konji su ovdje kod nas nekako nerazdvojni dio u obitelji pogotovo kod nas starosjedilaca, imati konja je danas i čast i dika i ponos", kaže Blaž Šokčević iz Kupine.
Na uređenim konjima jahači u narodnim nošnjama ukrašenima fazanovim perom - simbolom brzine, okretnosti i spretnosti. "Dolje čizme su, idu rajtoze, pršnjak, košulja, jankel i gore šubara s fazanovim perom", kaže Blaž Vuksanović iz Kupine.
I kuće su posebno ukrašene jer pokladne jahače važno je dočekati kako treba.
"Ovdje su uvijek dobrodošli, ljudi su otvorenoga srca i uvijek su dobri domaćini", kaže Ivan Meteš, načelnik Općine Velika Kopanica. A sve ponuđeno pripremali su nekoliko dana, ali to kažu nije ništa za ono što osjećaju.
"Puno, puno nam znači, dočekati toliki svit s radošću", kaže Terezija Šokčević iz Kupine. Među tolikim svitom bilo je i malo nervoze i dosta dobrog raspoloženja i šale.
"Kad sam ja jašio sam rekao – ovima gore sam svima ja tata, a dole, ovo je svima mama, tako je i bilo – kobila i njihova ždrebad." kaže u šali razdragani mještanin.
Šokci kažu kako bez svojih konja ne bi mogli živjeti. "Ne, ne, vjerujte ne, onaj vrisak kad dođem s njive umoran s traktora, onaj vrisak iz štale, on mene čeka to je nešto, to vam ja ne mogu opisati", kaže Mate Vuksanović, predsjednik Konjogojske udruge Ledina Kupina.
O bolnom rastanku s tom ljubavi, kažu najbolje govori pjesma.
"Zauvijek se ja rastajem s tobom, svojim vriskom rekla si mi zbogom, iz štale te ja izvodim sada, ali iz srca i duše nikada", kaže Milenko Devčić Brko iz Kruševice. Ta neraskidiva ljubav vidjela se i danas.
"Uvijek je lijepo vidjeti ove jahače u tolikom broju, pogotovo ova mladost, znamo onda da to neće izumrijeti nikada", kaže Marija Stojanović iz Babine Grede. Jer ljubav prema konjima i običajima ovdje se prenosi s koljena na koljeno.
"Uživamo u tome, svaki dan smo s konjima, imamo konje, držimo i onda tako nam je lijepo otići na pokladno jahanje negdje i uživati u tome." kaže Domagoj Preložek iz Klokočevika.
Pa su na svoj način uživali i mladi i oni u najboljim godinama uz pjesmu - Poklade su, poklade su da pjevaju lole, a korizma, a korizma da se babe mole.