Cijeli svijet se bavi fotografijama dvoje astronauta prije i nakon svemirskog putovanja. Osim nevjerojatnih fizičkih posljedica boravak utječe i na psihičko zdravlje. Devet mjeseci boravili su Suni Williams i Butch Wilmore u svemiru, no kao da su proletjele godine. Naime, bez gravitacije gubi se gustoća kostiju i koža slabi, odnosno smanjuje se za čak 20 posto te se gubi snaga mišića.
Brigadir Tomislav Barčan, ravnatelj Zavoda za zrakoplovnu medicinu sve je pojasnio.
Hoće li astronauti izgledati ovako? Izgledaju kao da su jako ostarjeli.
Neće. Naime, u uvjetima mikro gravitacije je manji aktivacija lokomotornog sustava. S jedne strane dolazi do atrofije mišića. Kost se pregrađuje, stanjuje se. Pada i snaga jer nema potrebe za kretanjem. S druge strane, ovako izgledaju zbog edema lica. Naime, čovjeku dok stoji i leži, uglavnom krv ide prema dolje. Ovdje toga nema. Dosta se krvi zadržava u glavi, u mozgu. Radi problem s očnim živcem, sinusi smanjuju osjet mirisa i što je još jedna stvar - ravnoteža. Oni tek nakon par dana dobiju normalan osjećaj jer nema podražaja receptora za ravnotežu, pa im je mučnina, zlo. Ali, oni se prilagode svemu tome.
S obzirom na takvu ravnotežu. Jeste li bili iznenađeni što su uspjeli ipak stati na noge? Doduše, uz asistenciju, a spominjale su se mogućnosti pilećih nogu, dječjih stopala...
Pogotovo je bilo opasna priča jer su praktički najstariji astronauti. Imaju 59 i 62 godine. Znači, to su ljudi koji su već pali motorički na svojoj snazi. Ovo je neplanirani boravak u svemiru. Trebali su biti osam dana. Došlo je do pada mase kostiju i pada mišićne mase i snage.
Sve skupa koliko je svemirska radijacija ta zračenja, koliko mogu utjecati na ljudsko tijelo u tako dugotrajnom boravku?
Dosta. To je problem koji će biti za Mars. Mars praktički nema svoje magnetno polje koje bi štitilo od toga. To su praktički 98 posto protoni, odnosno ili jezgre helija koje praktički probijaju kroz sve. Nema zaštite. Zato oni djeluju na naše nukleinske kiseline, odnosno na genetski sastav. A čak su nova istraživanja pokazala da i one oštećene stanice daju nekakav signal zdravim stanicama da bi mogle maligno alterirati.
Što se tiče mentalnog psihičkog stanja: Koliko osobe koje idu u svemir moraju biti psihički jake? Bilo je uopće i neizvjesno hoće li se uspjeti vratiti na zemlju.
Mislim da je to najmanji problem. Evo kako mi radimo s našim vojnim pilotima. Radi se selekcija. Moraju imati i kognitivne sposobnosti, gleda se i otpornost na stres uz motoričke sposobnosti. Znači mi kad biramo ljude, kome ćemo dati da lete na Rafaleu koji vrijedi stotinjak milijuna eura. Nećemo to dati bilo kome. Moramo i selektirati osobu koja će to raditi na najbolji mogući način. Isto tako, Amerikanci imaju puno puno više sredstava mogu uložiti. Oni su sigurno maksimalno zdravi ušli u cijelu priču motorički pripremljeni i izuzetno otporni na stres.
