Filip Dragović, predsjednik Instituta za sigurnosne politike i bivši ravnatelj Uprave za europske integracije i međunarodne odnose u MUP-u večeras je bio gost u RTL-u Danas koji je govorio problemu ilegalnih migranata.
Od početka godine uhićeno je 106 krijumčara, a to je u prosjeku pet dnevno, problem nije više u pogračnim područjima već je stigao i u gradove. Kako riješiti ovu situaciju?
Da znamo kako riješiti problem vjerojatno bi se riješio. Činjenica je da je krijumčarenje ljudi u posebno od posljednje migrantske krize Godine 2015. postalo unosan posao u koji su se uključile razne skupine organiziranog međunarodnog kriminala. To nije problem samo Hrvatske, to je problem cijele Europske unije. Na razini EU-a s time se najviše bavi Europol koji ima posebnu skupinu koja se bavi krijumčarenjem i Hrvatska snažno sudjeluje u radu te skupine.
U ovom konkretnom slučaju potjere u Zagrebu, u kojoj je krijumčar u kombiju imao 32 migranata (među njima i djecu), te je policija 14 kilometara od Lučkog do Kustošije pratila kombi, praktički do centra grada - zašto kombi nije zaustavljen ranije?
Moram priznati da potjera je uvijek jedan jedan iznimno opasan manevar koji policija poduzima. Ja vjerujem da su oni procijenili da je zaustavljanje tog kombija, za koji su znali da se u njemu nalaze emigranti, pri velikoj brzini iznimno opasno zbog života migranata. Radilo se o noćnim satima, tako da je to bilo puno puno lakše procijeniti na kojem mjestu bi bilo najprikladnije zaustaviti vozilo kako u biti da ne bi došlo do ljudskih žrtava.
Generalno i na ovom primjeru može se pohvaliti policiju, ali radi li policija dovoljno na suzbijanju problema ilegalnih migracija, odnosno krijumčarenja ljudi?
Ako pogledamo činjenice, same brojke - mi smo 2015. imali između 100 i 200 krijumčara migranata, a prošle smo godine probili sve rekorde i bilo ih je više od 1800. Ove godine se taj trend trend nastavlja. Razmjena informacija na razini EU-a zapravo je takva da oko 30% informacija koje daje daju zemlje članice EU, daje Hrvatska. Vjerujem da to pokazuje da naša granična policija (dobro radi op.a), ali i kriminalistička policija koja sve prikupljene obavijesti kasnije obrađuje kako bi pokušala doći do organizatora.
Svima je jasno da Hrvatska ne može samostalno riješiti taj problem u po vama dobro radi posao. No što bi bio prvi korak da se ipak situacija popravi? Ono čemu sada svjedočimo proteklih mjeseci - tome nismo svjedočili prije.
Ruta koja ide prema Hrvatskoj dolazi iz Bosne i Hercegovine, iz Srbije nešto nešto manje. Međutim, sve zemlje koje se nalaze na tim rutama moraju suzbijati krijumčare jer kod krijumčarenja osoba koja vozi migrante od točke A do točke B ne zna što se događa od točke B do točke C.
To je jedna disperzija kriminalna skupina i tu je iznimno teško i puno teže nego npr. kod krijumčarenja droga doći do organizacija. Nama se problem dogodio i to je malo ovako promaklo javnosti - prošle godine je negdje u srpnja mjesecu u Mađarskoj iz zatvora pušteno 1400 krijumčara. Oni se nisu prestali baviti tim poslom i evo na današnjim slučajevima mi vidimo da je kombi iznajmljen u Austriji, a vozi ga Moldavac. Tu se radi o jednoj organiziranoj skupini koja radi i na Zapadu i na istoku.
Neki zazivaju i vojsku na granicama, a s druge strane imali smo nedavno tragično situaciju na autocesti gdje je poginuo bračni par iz Rijeke u koji se zabio migrant. Kako pojačati osjećaj sigurnosti među građanima s i je li opća vojska neko rješenje ili policija radi svoj posao?
Ja u biti ne vidim koji bi bio to neki dodatni doprinos vojske na granici, jer u pravilu sve ono što policija radi i policijske ovlasti koje ona ima vojska nema. Mi svjedočimo svaki dan u javnosti da policija radi svoj posao jer da se takvi događaji ne evidentiraju. Mi u biti, to bi bila neka tamna brojka. Hrvatska policija na granici ima 6700 graničnih policajaca. Ako bi pogledali broj stanovnika i dužinu granice, to je najviše u Europskoj uniji, a zemlje u regiji sve skupa nemaju toliko tako da, da li bi trebalo pojačavati broj ljudi. Mislim da je ovaj broj dovoljan uz pojačanje kapaciteta tehničkog opremanja, ali i shvatiti činjenicu da policija sama ne može suzbiti krijumčarenje. Znači, to je od policije do državnih odvjetništava i do sudova.
