Eutanazija je tema oko koje se u našem društvu lome koplja, ali o tome nije bilo ozbiljnije političke inicijative.

Reporterka RTL-a Leona Šiljeg o tome je razgovarala sa Sunčanom Roksandić, izvanrednom profesoricom na Katedri za Kazneno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Slovenci su danas izašli na referendum. Je li Hrvatska spremna za javnu debatu o ovom pitanju?

Hrvatska bi trebala biti spremna za javnu debatu, jer se u svakoj državi već održavaju javne debate, a i da se ne održavaju, to je pitanje u kojem bi svaki pojedinac trebao odlučiti je li za pomoć u situacijama kada netko blizak boluje od neizlječive bolesti, za koju nema nade da će biti pronađen lijek i kada će osoba biti bolje.

PITANJE EUTANAZIJE /

Slovenci na referendumu odlučili, organizator pojasnio: 'Pobijedilo je suosjećanje'

Tko može donijeti odluku o pomoći pri umiranju, a tko je izuzet od takve odluke?

Moramo biti svjesni da je slovenski zakon namjerno u svom nazivu izostavio riječ 'eutanazija' te se radi o dobrovoljnoj pomoći pri dobrovoljnoj odluci o završetku života. Naime, slovenski zakon, što je i u redu, postavlja kriterije i više stručnih provjera kada pojedinac može odlučiti da je vrijeme da okonča svoj život, jer jednostavno pati od neizlječive bolesti za koju su svi medicinski tretmani pokazali neuspjeh i nema racionalnog i utemeljenog razloga vjerovati da će mu biti bolje.

Prema tome, postoje preduvjeti, ali ne samo to – postoji i period u kojem se pojedinac prije svega obraća liječniku opće medicine, koji donosi mišljenje o utemeljenosti odluke pojedinca.

Mogu li liječnici u ovom slučaju imati priziv savjesti?

Apsolutno, i to je slovenski zakon uredio u skladu s pravilima medicinske struke. Liječnik se ima pravo pozvati na priziv savjesti. Ako netko smatra da se to protivi njegovim etičkim i moralnim načelima, ne može se liječnika prisiliti da sudjeluje u procesu donošenja odluke.