Prije deset godina stupio je na čelo Katoličke Crkve i to kao prvi latinoamerički papa.
Prvi isusovac na ovoj dužnosti, papa Franjo od početka je bio popularan, iako je nerijetko bio meta kritičara nakon reformi kojima je promijenio model upravljanja Crkvom.
Prije deset godina gotovo je propustio finalno glasanje kada se zapričao s prijateljem kardinalom ispred Sikstinske kapele.
"Udaljavali smo dok nismo čuli povik: "Ulaziš li ili ne? Jer ja zatvaram vrata". Nesvjesno ne želite ući. Ali to su stvari koje ne možete kontrolirati", rekao je.
Tada je obećao da će otvoriti vrata crkve svima koji se žele pridružiti.
Izborom imena pokazao je da će njegovo papinstvo biti drugačije. Prvi isusovac papa. Prvi put je neki papa sebi nadjenuo ime Franje Asiškog siromaha. Odbio je zlatni križ, ne živi u Apostolskoj palači nego u jednostavnom stanu, nosi obične crne cipele, umjesto u luksuznim limuzinama vozi se u manjim automobilima.
Franjin plan je bio reformirati upravljanje Crkvom, počistiti sumnjive financije i okrenuti je prema van.
Male znakove da je drugačiji papa osnažile su velike riječi.
Tri je puta govorio u homoseksualnosti. Prvi put je rekao: "Tko sam ja da sudim."
"Isus je dao veliki odgovor. Svatko. Svi. Svi su uključeni. Kad profinjeni nisu htjeli na gozbu, rekao je da idu na raskrižja i pozivao je sve: dobre, loše, stare, mlade, djecu. Sve. Crkva je za svakoga" govori papa.
Inzistirao je na pitanjima socijalne pravde, međureligijskog dijaloga, okoliša i prava izbjeglica.
Bio je suočen sa skandalima seksualnog zlostavljanja koji godinama potresaju Crkvu diljem svijeta.
U Čileu je zatražio oprost.
"Osjećam se dužnim izraziti svoju bol i sram zbog nepopravljive štete koju su djeci nanijeli neki crkveni dužnosnici", rekao je.
"U obitelji se svađamo. U obitelji ponekad tanjuri mogu letjeti, i djeca znaju izazivati glavobolje. A svekrve da ne spominjem... Ali u obitelji je uvijek, uvijek svjetlo. Uvijek", govorio je.
No neki kritiziraju Franjinu sklonost da stvari radi na svoj način, smatrajući da odbacuje tradicije papinske službe i da vrlo osobnim pristupom u upravljanju Crkvom ide predaleko.
Od 80-tih godina ne gleda televiziju, protiv selfija nema ništa, ali mobiteli na misi nisu dobrodošli.
"Misa nije spektakl", rekao je.
Opozicija mu je konzervativno krilo Katoličke crkve. Hrvatsku još nije posjetio, proglašavanje Alojzija Stepinca svecem stavio je na čekanje, u Međugorje postao vizitatora. Komentirao je da Gospa nije poštanska službenica pa da stalno raznosi poruke.
Prije tri godine na Uskrs, na najvažniji dan u katoličkom kalendaru, na najvažnijem mjestu za vjernike i s najvažnijom osobom u Crkvi - bazilika svetog Petra je bila prazna. Prvi su mjeseci pandemije.
Franjin glas dopire i do više od milijardu i 300 milijuna katolika na svijetu. No mnogi ovaj prizor vide kao i metaforu njegova pontifikata.
Što će biti njegovo nasljeđe ili je samo govorio u praznoj crkvi?
