Nakon jučerašnjeg napada roditelja na nastavnika trogirske škole, ali i drugim napadima na učitelje, Zorana Čičak Kulić razgovarala je s Antonijom Mirosavljević, predsjednicom udruge ravnatelja osnovnih škola.
Koliko često se nešto takvo događa u našim školama?
"To se ne događa često u našim školama, međutim, slučajevi postoje. Postoje ne samo takvi slučajevi. Postoje slučajevi gdje učenici međusobno imaju nekakav sukob. Isto tako i profesori i učenici, ne samo roditelji. Ti slučajevi su izolirani, nisu tako česti. Međutim, onog trena kada se i dogode, završe u medijima i naravno da onda svi razmišljamo o tome što treba učiniti."
Koje je onda rješenje? Pogotovo kada je riječ o ulascima u školu. Trebaju li nam zaštitari na ulazu?
"Mislim da u školi ne bi trebali biti zaštitari. Škola je kao prvo mjesto nulte tolerancije na nasilje. S tim bi slali krivu poruku našim mladima da nismo sigurno mjesto. Ja vjerujem da škole jesu sigurno mjesto i trebaju ostati sigurno mjesto. Zato, ne zaštitari u školama. Mislim da je dovoljno da se uvedu kartice na koje bi ulazili ili PIN koji bi koristili zaposlenici. Na taj način bi se svi zaposlenici i svi ostali koji jesu ili borave u školi osjećali sigurnije. Međutim, postoje tu i raznorazni drugi načini na koje se to može riješiti. Od pravilnika, Zakona do kućnog reda, pedagoških mjera. A isto tako, ako se događa kao u ovom slučaju, da je u pitanju roditelj, da su kazne možda teže posljedice i sankcije."
Jeste li vi imali ovakve slučajeve u svojoj školi? Kako ste to onda riješili? Kako regulirati ulazak u školu?
"Imali smo sličan slučaj. Hvala Bogu, bio je verbalan, a ne fizički kao u ovom slučaju. Međutim, nakon toga smo uveli kartice i zaključavanje škole. Roditelji dolaze za vrijeme informacija. Znaju se točno kad su informacije. Ako roditelj treba doći i onda kada i nisu informacije, najavi se, kaže koga treba, uvede ga se u školu i dođe kod nekoga."
Mobiteli su u mnogim školama zabranjeni i tijekom nastave i tijekom odmora. Kako to utječe na ponašanje učenika? Podržavaju li roditelji takve zabrane?
"Mi smo zabranili mobitele još prije 15 godina i naravno da tada roditelji nisu bili sretni s tom idejom iz razloga što roditelj želi znati u svako doba dana gdje mu se dijete nalazi. Međutim, djeca kada izađu iz školske zgrade upale taj mobitel, tako da ga roditelj može dobiti. Ono što smo vidjeli da su djeca više u interakciji, da pričaju, da su socijalna, a manje koriste društvene mreže, barem kada su ovdje u školi. Ono što je još problem su zapravo sve te stvari koje se događaju van školske zgrade, a to su društvene mreže. To je nešto što se događa u gradu, u parku i to imaju sve škole, a to se sve opet prelijeva na škole i na stručnu službu škole koje moraju rješavati te probleme koji zapravo nastaju van školske zgrade."
