Otkako je dvadesetogodišnjak pokušao atentat na bivšeg predsjednika SAD-a Donalda Trumpa, mogli se pitaju što se dogodi ovako mladom čovjeku da krene u ubilački pohod. I neminovno uništi život sebi i drugima. Naša reporterka o svemu je razgovarala sa psihijatrom Goranom Arbanasom.
Što se događa u glavi 20-godišnjaka da počini atentat, a da je osoba pritom svjesna da možda čini samoubojstvo?
"Ne mogu govoriti o konkretnom slučaju jer ja s tim čovjekom nisam nikad razgovarao pa bi bilo sve neozbiljno i neprofesionalno, ali mogu govoriti općenito. Kod atentata mi imamo drugačiju situaciju nego kod ubojstava i pokušaja ubojstava. Kod atentatora imamo potpuno drugačiji profil ljudi koji najčešće rade takve stvari iako imaju jednu zajedničku karakteristiku, a to je da se najčešće ne radi o duševno bolesnim osobama. Kod atentatora imamo situaciju da osoba čini atentat ili zbog toga što je plaćena za to ili zbog toga što ima vrlo čvrste političke stavove gdje on vrši atentat na nekoga tko predstavlja njemu suprotstavljenu stranu. Odnosno ciljaju osobu koja govori protiv njegovih ideja."
Osoba koja je izvršila atentat ima 20 godina, koliko su političke pomutnje utjecale na sam atentat? On je u ovom slučaju bio i demokrat i republikanac, a s druge strane nije imao još pravo glasa, nikad nije izašao na birališta.
"Ono što vjerojatno ima nekog utjecaja je društvo u kojem živimo i kolika je tolerancija nasilja. Mi znamo da u različitim zemljama u svijetu imamo različitu toleranciju prema nasilju. Postoje društva gdje se nasilje više tolerira i gdje će mladi ljudi biti skloniji da reagiraju nasiljem od nekih drugih gdje znaju unaprijed da će svako nasilje biti osuđeno i da se neće pozitivno gledati na njega. Kultura nasilja gdje je nasilje način rješavanja problema onda potiče ovakvu situaciju."
Koliko mobing, loše djetinjstvo ili to da se nitko nije htio s njim družiti mogu utjecati na to da se dogodi ovako nešto?
"Ja bih rekao da to nije uzrok, postoje ljudi koji su zlostavljani pa izrastu u dobre čestite građane, ali neki izrastu u ljude koji će imati nekih psiholoških problema. Prije bih rekao da možda takve situacije da se nitko nije s njim htio družiti bi mogle biti simptom ili prvi znak da će se tu nešto događati nego da je to uzrok."
