Cijela je Hrvatska u subotu utihnula nakon brutalnog napada u školi u Prečkom. Bila su otkazana brojna događanja, a Dan žalosti svatko je proživio u svojim mislima. Prosvjetari su najavili prosvjedni mimohod koji će održati u ponedjeljak, a mi smo razgovarali s profesoricom Tamarom Šoić iz inicijative 45 minuta.
Prije svega, hoćete li se vi pridružiti prosvjedima sindikata, odnosno prosvjedu koji je najavljen za ponedjeljak?
Da, to je mimohod. Jako mi je drago što je do toga došlo. Drago mi je što su sindikati zatomili neke svoje međusobne trzavice i što su prepoznali trenutak kada zaista svi trebamo biti zajedno, i kada trebamo biti jedinstveni. Tako da ja ovom prilikom i pozivam sve ljude. Mi smo u našoj školi pozvali i roditelje i učenike da dođu da zapalimo svijeću ispred škole i mislim da je to stvarno prilika da pokažemo da nas se sve ovo skupa jako dojmilo. Da ova tuga koja je zaista zavladala među ljudima nije nikakva poza ili nešto slično, nego da zaista svi osjećamo ono što se dogodilo.
Vi ste na društvenim mrežama objavili jedanu upečatljivu objavu. Rekli ste da i banke imaju zaštitare, i na utakmicama postoje detektori, a jedino su djeca prepuštena sama sebi - što se vratilo na najgori mogući način.
Evo, ja sam maloprije svratila u jednu trgovinu i na samom ulazu me dočekao zaštitar. Pomislila sam koliko je to ustvari bizarno. Ja nemam ništa protiv, ali svakome je stalo do onog njegovog, a jedino nama i našoj državi, i našoj vlasti, i našem osnivaču na koncu konca jer je to i njegova zadaća trebalo bi biti u interesu da su ta naša djeca sigurna. Na koncu svaki roditelj želi biti miran kad svoje dijete pošalje u školu. Nitko ne želi prolaziti ovaj pakao jer ovo nije ništa drugo nego jedan pakao. Svaki roditelj koji je jučer poslao svoje dijete u školu, uopće nije vjerojatno ni sanjao da će mu se tako nešto u životu dogoditi. Mislim, evo ja još jednom želim izraziti sućut svim ljudima. Mislim da da je jučer zavladao jedan šok. Nakon toga jedna tuga, a danas jedan bijes jer to je jednostavno nemoć pred neučinkovitošću sustava, ma što što zahtijeva te što želite da se učini.
Što zahtjevate, što želite da se učini do početka idućeg polugodišta?
Kao prvo, ja ne bih voljela da se donose bilo kakve stihijske odluke, jer je nama takvih odluka, osnivanja nekakvih radnih skupina i povjerenstava dosta. Dakle, ovo je jedan problem koji se hitno mora riješiti na najbolji mogući način. Ono što se ne smije dogoditi da se nastavnike dodatno optereti jer smo ionako zasuti poslovima koji idu u onu rubriku ostalo i za koje nismo educirani. Ako će sad još od nas napraviti zaštitare, ako će nas opteretiti dežurstvima onda nisu apsolutno ništa napravili. Ja se ne želim u školi obučavati za nekoga tko će se s nekim hrvati, morati boriti i tko će ne znam pokazivati borilačke vještine. Ja samo želim raditi svoj posao i mislim da 100 posto nastavnika tako razmišlja. Neka zaborave na te nekakve kratke edukacije i kratkoročne mjere koje će pasti u vodu za nekakvih mjesec dana kad se sve ovo zaboravi.
