Nakon šoka zbog zločina u Prečkom - ogromna tuga, praznina, ali i ogorčenost uz pitanje - je li se moglo spriječiti. Odgovore traže svi - javnost, djeca i roditelji koji prijete bojkotom nastave u drugom polugodištu ne postanu li škole sigurno mjesto za djecu. U Prečku smo razgovarali s Mirelom Buzov majkom jedne učenice.
Što očekujete da će Vlada napraviti i da će biti drugačije prvi dan nastave nakon praznika?
Prvi dan nastave jedino što želimo da Vlada napravi je da nam osigura zaštitara. Očekujemo da dovedu zaštitara koji razgovara s roditeljima i djecom. Podrška naravno od psihologa koji bi isto trebao biti taj prvi dan kako bi ta djeca što lakše krenula u školu. naravno da neka djeca neće moći ići na nastavu. Mi ne popuštamo, ne pristajemo na drugi način.
Jučer su rekli da idu prema takvim koracima. Idu možda i prema zaštitaru, prema novoj osobi koja bi u sistematizaciji postojala u školstvu, koja sjedi na ulazu, ali i da sve to traži vrijeme. Čak i neka vrata koja se zaključaju traže vrijeme, koliko vremena ima?
Mi u ovoj školi u kojoj se dogodio masakr nemamo vremena. Odluka se mora donijeti prvi dan kad djeca dođu u školu, čak možda dva tri dana prije da se roditeljima javi da će se to dogoditi, jer djeca se ne mogu vratiti u školu koja će biti zaključana jer oni nemaju sigurnost. Opet može netko naići.
Što ako ne vidite zaštitare?
Mi roditelji, većina nas s kojima sam ja razgovarala ukoliko ne vidimo zaštitara, naša djeca neće htjeti ući u školu. I to je veliki problem.
Znači li da je moguće da neće doći na nastavu taj prvi dan ukoliko uvjeti ne budu?
To je najvjerojatnije jer oni neće imati sigurnost. Naša djeca su već velika svašta čuju, gledaju i pričaju između sebe. Mi roditelji s njima razgovaramo i pričamo, ali nećemo uspjeti jer oni sami neće ući, ako nemaju zaštitara. Oni sada slušaju sve nas - boje se i u strahu su.
Mislite li da ovaj razgovor s kriznim timom može pomoći ako se odvija u školi u koju je teško ući?
Pa to je sad teško pitanje, ali vjerujem da nisu možda na brzinu imali neko drugo mjesto. Svaki razgovor je dobar i svaka pomoć je nama bitna.
Kako je vama i kako je vašem djetetu i jeste li dobro?
Ja sam dobro jer moje dijete je tu kraj mene i živo je. Prošlo je što je prošlo. Već sam rekla po mnogim televizijama da je vidjela dečka koji je bio krvav i naravno da će to na nju ostaviti jako puno utjecaja. teško je i za nas roditelje sad s njom raditi i za psihologe i sve. Neće biti lako nikome od naših roditelja koji su tome prisustvovali i čija su djeca bježala ovuda po dvorištima. Tako da, evo neka nam je Bog na pomoći.
